Dopušteno oružje za masovno uništenje

U američkom Kongresu raspravljalo se 2000. godine o kontroli poslovanja tada novih, kompleksnih derivata vrijednosnica poznatih pod skraćenicom CDS. Bankari su osmislili CDS radi disprezije rizika, odnosno jamstva investitorima i bankama da će im se isplatiti ulog ako tvrtke imaju probleme. Waren Buffett, jedan od najpoznatijih investitora na Wall Streetu, tada je vizionarski izjavio da su CDS “oružje za masovno uništenje financijskog sustava”.

Kongres nije prihvatio prijedlog zakonske kontrole poslovanja tih vrijednosnica, jer je riječ o privatnom kapitalu koji se ulaže s minimalnim rizikom. Dodatni argument bio je da je ukupna vrijednost CDS-a relativno mala i ne prelazi 800 milijardi dolara. Pogriješili su! U međuvremenu je vrijednost CDS-a narasla na nevjerojatnih 55 bilijuna dolara.

Ne, nije tiskarska greška! To je više od svjetskog bruto društvenog proizvoda, koji iznosi 54 bilijuna dolara ili 13 bilijuna američkog. Financijski su tzv. geniji na Wall Streetu raznim formulama stvarali nepostojeću vrijednost dijeleći sebi astronomske plaće i nagradne bonuse. Šefovi investicijskih banaka i fondova nagrađivani su stotinama milijuna dolara, a prosječna godišnja plaća na Wall Streetu popela se na 600 tisuća dolara. Godinama se stvarala lažna vrijednost i prodavala kao sigurna investicija svima u svijetu.

Tako je na primjer najveća svjetska osiguravajuća kuća AIG, sa sjedištem u New Yorku, izdala 460 milijardi dolara CDS-a, od čega je europskim bankama i investitorima prodala 426 milijardi. Hipotekarna kriza smanjila je kreditni rejting AIG pa su investitori htjeli unovčiti vrijednosnice. AIG nije imao dovoljno rezervi za te zahtjeve pa je bankrotirao, a spašen je intervencijama američke vlade.

Kupujući AIG-ove “sigurne” vrijednosnice europske banke su za taj iznos smanjile svoju obveznu rezervu i povećale kreditiranje. I upale u zamku, jer zbog nemogućnosti naplate vrijednosnica postaju nelikvidne, pa su kao jedini spas zatražene intervencije vlada europskih država. Američka vlada stoga užurbano priprema zakon kojim će se u budućnosti onemogućiti izdavanje sličnih vrijednosnica bez nadzora.

Jedino banke zemalja srednje i istočne Europe, uključujući i hrvatske banke, stalno poručuju da nisu investirale u američke “egzotične vrijednosnice” i tvrde da nemaju poteškoća s likvidnošću. S iznenađenjem je stoga primljena vijest o hitnoj intervenciji Europske središnje banke u Mađarsku sa 5 milijardi eura. Uzrok problema tamo nisu sumnjive vrijednosnice, nego zaduženje u stranim valutama. Mađarska vlada godinama uzima kredite s valutnom klauzulom financirajući visoki deficit proračuna od čak 9 posto, što rade i građani kupujući automobile i nekretnine.

Većina kredita ne koristi se za proizvodnju i povećanje izvoza, nego na potrošnju. Kad se pojavila financijska kriza, strani investitori su povukli kapital iz Mađarske i pala je forinta, pa građani ne mogu vraćati kredite a banke su nelikvidne. Primjer Mađarske jasno ukazuje na ranjivost kredita s valutnom klauzulom i opasnosti koje dolaze iz promjena tečaja valute. To je područje o kojem hrvatski bankari i političari, posebno oni koji predlažu devalvaciju kune, moraju ozbiljno promišljati. Analitičari upozoravaju da će Amerika, zapadne zemlje ali i Hrvatska morati smanjiti prekomjernu javnu i osobnu potrošnju temeljenu na kreditima.