Napokon strano ulaganje! Hrvatskoj je ponuđen posao velikih međunarodnih razmjera. I to ne od bilo koga, nego od UN-a, SAD-a i NATO-a. Možemo u Jadranu pretovariti sirijsko kemijsko oružje. Dobit ćemo tapšanje po ramenu, veliki plus svih saveznika koji to ne žele raditi i moliti boga da se ne dogodi neki incident koji bi zagadio okoliš i Hrvatsku doveo na naslovnice svjetskih medija i otkazivanje bookinga u hotelima. Zašto je Hrvatska izabrana za to američko ulaganje, bolje rečeno odlaganje?
Posao je ponuđen Hrvatskoj i Albaniji, mladim članicama NATO-a. Ne Italiji, Turskoj ili Francuskoj, puno važnijim američkim saveznicama i značajnijim članicama NATO-a koje s nama dijele Mediteran, a koje su tehnološki i vojno naprednije države od Hrvatske. Ponuda zapravo ne znači priznanje našoj zemlji, nego više govori o imidžu koji Hrvatska danas ima, jer ovakve “prljave poslove” velike sile obično obavljaju u kaotičnim i nerazvijenim zemljama koje su uvijek spremne na suradnju makar dobile i tuđe smeće. Možda je nekim UN-ovcima ili Amerikancima koji su tražili prikladnu lokaciju za pretovar Hrvatska i sličila na Siriju. Svađamo se kao i Sirijci, samo bez pušaka. U žestokom sukobu su vjernici i sekularisti, konzervativci i liberali, većina i manjina te ponekad svi protiv svih.
Uz ideološke ratove odlično nam ide i s ekonomskom krizom. Gotovo da ćemo srušiti europski rekord po uzastopnim godinama bez ekonomskog rasta. Na žalost, iz naše zemlje stiže malo dobrih vijesti, a tada se obično loše stvari lijepe za vas pa umjesto stranog ulaganja dobiješ pretovar otpada, a prljavih poslova svih vrsta ionako imamo i previše. Zavladala je depresija i crnilo. U dobre i pozitivne stvari više gotovo nitko i ne vjeruje da su moguće. I ne primjećujemo ih oko sebe niti tražimo u njima ideje i nade za izlazak iz svih naših kriza.
Nije vijest tko je nešto izvezao, nego tko nije, ne zanima nas suživot, nego mjesto gdje ga nema, najglasniji su obično oni kojima bi bilo bolje da šute. U tom obilju besperspektivnog crnila poticajne priče i kreativci, potpuno nadglasani, nađu se na marginama ili čak i ne dopru do medija i javnosti. Primjerice, nedavno je u tehničkom središtu Croatije Airlinesa prvi put izveden servisni pregled zrakoplova Airbus 320. Posao vrijedan 4,2 milijuna kuna za britansku su tvrtku odradili hrvatski inženjeri i mehaničari koji su potpuno rastavili i sastavili zrakoplov. Ili, recimo, gotovo nezamijećeno prođe vijest da je tvrtka RIZ isporučila u Južnu Koreju odašiljače za 2,1 milijun eura.
Svjetska sila elektroničke tehnologije odašiljače kupuje u Zagrebu! Ili nedavna priča o Končaru. Naša uspješna tvrtka završila je u udarnim vijestima samo zato što je po njegov transformator došao golemi Antonov. Iako su ove godine obavili i znatno veće poslove u Kostariki, Norveškoj i Finskoj, za to se gotovo nije ni čulo jer tada generatore i transformatore nisu pretovarivali u Antonov. Ove tvrtke ruše i stereotipe da naše tvrtke nemaju što ponuditi na svjetskom tržištu te da je hrvatska radna snaga preskupa, a proizvodi nekonkurentni. Dokaz su da i u Hrvatskoj ima i tehnoloških znanja i kvalificiranih radnika. Samo hrvatsko pitanje svih pitanja je hoćemo li konačno osmisliti te strukturne reforme i poboljšati poslovnu klimu da Končar, RIZ i njima slični ne ostanu samo naši gospodarski incidenti kao što ih većina medija i tretira te da dobijemo ponudu za neki bolji međunarodni posao od pretovara sirijskog kemijskog oružja.
Albanija je posao s pretovarom sirijskog oružja odbila dok je hrvatski slučajni voditelj ekipe slučajnih voditelja državnih resora na sva zvona obznanio da o ovom pitanju ozbiljno razmišlja. Najvećim je dijelom naravno tome tako da bi se nakon što se tema s homoseksualnim brakovima stišava u medijsku arenu lansirala nova medijska patka oko koje će se narod snebivati. Istovremeno rasprava o novom ustavu je bila "otvorena" ni dva tjedna kako bi se u miru moglo pristupiti katastrofalno štetnim promjenama koje će biti donesene do Božića. No ne valja zaboraviti da ne samo da se njima ukida referendum i država regionalno rastače nego da s promjenama krećemo u izravnu koliziju s Njemačkom pa vjerojatno i zbog toga ona slučajna pojava na čelu vlade traži saveznike među Amerima i Britancima kroz prihvaćanje ove ekološke bombe koja bi nam i turizam kao zadnju ekonomsku granu na kojoj sjedimo trebala odrezati. A zbog čega? Zbog bolesne pohlepe za viašću ove političke garniture.