Čitatelji mi spočitavaju kako svi pišu o ambroziji, samo ne piše Vrt, čija bi to, kako kažu, bila prirodna zadaća. To i jest razlog. Ako se sjećate, ima i desetljeće, akademik Milan Maceljski upravo je u Vrtu upozorio na biljku uvezenu davno s poljoprivrednim kulturama, a također i na mjere kojima bismo spriječili njezino širenje. Pisali smo i o prvim pokušajima da se taj drač iskorijeni, a nekim akcijama čak bili medijski pokrovitelji. Na mjere, akcije i sve ostalo smo se očito oglušili. Jer dok u šetnji čak i vrlo uređenim Jarunom, primjerice, zateknem šetače kako se "dive" raskošnoj biljci ambrozije ili između tramvajskih tračnica, gdje se redovito kosi, nemam mnogo reći. Nisam sama.
A posve me je bez teksta ostavila naredba mjerodavnog ministarstva građanima da ambroziju kose, čupaju je iz korijena ili uništavaju herbicidima, jer će inače onaj kome se zatekne u vrtu biti kažnjem sa 10.000 kuna. Zamisao je super, ali to valja čak je i to propisano činiti od sredine travnja do početka srpnja.
Upravo smiješno. Baš su našli vrijeme, sredinu kolovoza, da to narede (a k tome neupućeni kolege šalju pohvale mjerodavnom ministru za krčenje ambrozije!). Kao i edukativne akcije prošlih godina u različitim mjestima, gradovima, čak županijama od Zagreba do Osijeka, gdje je na ambroziju alergičan već svaki osmi stanovnik, i ta, državna mjera, starta, naime, kad je već kasno, kad se ambrozija, limundžija iliti partizanka, kako je sve ne zovu, već rascvate i počne sama zasijavati, kad već svi šmrcamo ili kišemo. Za drugo i nismo kad nam drač ne smeta i ne čupamo ga u pogodno godišnje doba.
I kad ga nismo iščupali prije nego što se razrastao toliko da će nas i zarasti.
Gdje li su bili prije? Gdje li su bili ne samo koji tjedan ili mjesec, nego sve te godine prije kad se vražji drač razrastao već i metar i pol uvis, iz polja na javne površine, s kontinenta takoreći do mora, i kad je, kako procjene govore, samo u nas na njega alergično već sada oko 55.000 ljudi.
Uzdajem se u ministrov razum pa da se mane ambrozijske estrade te prione ne naredbama, nego motivirajućim mjerama da se zapušteno, neobrađeno zemljište, zaraslo ma u koji korov, obradi, uzore, privede svrsi, odnosno proizvodnji. Tako ćemo uvoziti manje hrane, a s njome i drača.