Nedavno sam bila na privatnome slavlju na selu, a na stolu je među drugim seljačkim ponajboljim proizvodima, pa i prevelim i suhim sirom, bio i sir dragec. Uza sve što mu se toga dana važno izdogađalo, Josip Kraljičković, pročelnik Ureda za poljoprivredu Zagrebačke županije, došapnuo je sav sjajući od ponosa kako su njegovi seljaci, koji su ga prvi put kušali, baš rekli da je taj sir bolji od njihova, domaćega. Bila je to jedna od županijskih marki čije je stvaranje potaknuo i razvijao uz potporu znanstvenika i stručnjaka sa zagrebačkoga Agronomskoga fakulteta i poduzetnih seljaka odnosno mini mljekara. Godine 2002. počela su istraživanja, a 2005. u travnju su ga promovirali. Njegova je kakvoća prepoznata primjerice i u velikome lancu Mercatoru, ali i bez elegantna omota.
To je usputno priznanje seljaka iz posve druge županije, gdje još nisu imali priliku svoje tradicionalne i usitnjene proizvode oplemeniti kao tržišni proizvod više klase izuzetno važno, bezuvjetno, jer njega treba zaslužiti. Međutim, nije nevažno, kako smo čitali u prošla dva Vrta, uz brojna dosadašnja domaća i prvo međunarodno priznanje dragecu na prvome međunarodnom ocjenjivanju, gornjeradgonsko, na kojem su se pojavili. Tek devet godina stara, kako kaže Božidar Kuzmić, jedan od njezinih suvlasnika, Mljekara Euro-milk iz Beloslavca, Bedenica, osvojila je dvije zlatne medalje, za masni polutvrdi tradicijski sušeni sir dragec, od kojih je jedan dimljeni.
Mljekara Šimun-milk Verice Šimunjak odmah je na svome prvom međunarodnom ocjenjivanju osvojila veliku zlatnu medalju te još jednu zlatnu, obje za polutvrde masne tradicijske sireve dragec. Uz to im je nagrađen i sušeni i dimljeni sir što ga proizvode uza svježi sir te mlijeko. Priznanje im potvrđuje da su dostigli kakvoću koju su željeli, a sad će, nadaju se, njihovi sirevi koje je domaće tržište već prepoznalo, biti prepoznati i u Europskoj uniji. Oni baš imaju razloga da im se žuri da Hrvatska u nju uđe, jer njihovi su sirevi i njihova kakvoća već ondje.
Za dvjema spomenutim mljekarama idu još dvije, kriška Agroprometsim i paukovečka Vodopjevec. A naši uvoznici i nemaju odakle uvesti sir koji je po definiciji proizveden tradicionalnim, prirodnim načinom od svježega kravljeg mlijeka iz zagrebačke okolice, sušem prirodnim načinom, dimljen bukovinom i koji se najbolje slaže s laganim vinima toga kraja, tradicionalne nareske i kukuruzni kruh. Bravo naši!