Država je nemilosrdna zvijer koja se hrani krvlju onih u čije je ime stvorena

Koliko je mjeseci prošlo otkako su nas uvjeravali da je pitanje dizanja cijena struje ključno za opstanak i HEP-a i države? Ma da ste se tada usudili postaviti banalno pitanje zašto je to toliko važno, dobili biste titulu nacionalnog veleizdajnika i diletanta koji nema pojma ni o čemu. Cijene su, naravno, podigli, država i HEP su spašeni i od tada je prošlo očito dovoljno vremena da narod, kako to već biva, zaboravi sve ono čime su ga hranili i da još jednom proguta serviranu mu bedastoću.

Proždrljiva gubica sustava

Na prvi pogled smanjenje cijena struje trebala bi biti dobra vijest koja će razveseliti ionako prenapregnute obiteljske džepove, međutim nitko da se sjeti viknuti: kog smo vraga onda plaćali sve ove mjesece?! Da, po tko zna koji put ispali smo prilični idioti koji će progutati i najjadnije moguće objašnjenje koje će stići s više instancije i koje će nam izmusti i zadnju kunu prije no što nam je konačno obezvrijedi transferom u euro. Sjećate li se kad su nam uveli krizni porez pa smo morali izdvajanjem iz plaća otplaćivati višegodišnju zajebanciju HDZ-ove garniture sa samom državom. I tada je to bila mjera kojom smo spašavali stvar. Na globalnoj razini izumili su svjetsku i energetsku krizu da bi, uz lakonsku sanaciju banaka, iskoristili momenat i izjednačili cijene benzina i dizela. U Hrvatskoj nadolazeću ekonomsku opstipaciju rješavali smo tako da smo maturantima branili ekskurzije u inozemstvo i sve tako, po redu i pravilima ponašanja kakva koristi bolnička ekipa nad pacijentima u instituciji za duševno bolesne. To je smisao svake krize – uvjeriti svjetinu da se dogodila slučajno i da svi jednako moramo podnositi posljedice. Iz laži u laž, ali vrijeme prolazi, računi stižu, ljudi pokorno plaćaju i razvesele se kad nečemu smanje cijenu za pet, a prije toga su je podigli za 20 posto. Kako je lako zadovoljiti ekipu potučenu do nogu. Ne znam čuvate li račune iz posljednjih desetak godina i pogledate li ih ponekad. Na njima ćete najbolje vidjeti kako se u povećavanju iznosa strmoglavljuju grafikoni vaših života. U tom kazalištu brojčanih sjena pratite i kako se suptilno potkradanje pretvara u golu otimačinu, kako sustav više nema ni vremena, a time gubi i svako strpljenje, da ne bi u proždrljivu gubicu gramzivo gurao posljednje ogriske vaših egzistencija. Računi već odavno nisu realna slika onoga koliko vi koštate zajednicu, već su vaše postojanje sveli na puko plaćanje računa. Smisao vas samih može se definirati pogonskim gorivom državnog aparata, vi ste postali komunalijom komunalnih naknada pa kad, makar i nakratko, izgubite korak i propustite redovitost plaćanja obaveza, sustav se odmah narogušeno podigne na zadnje noge, svjestan opasnosti za svoj opstanak.

Uzmite čavao i gurnite ga u...

Država je nemilosrdna zvijer koja se doslovno hrani na krvi onih u čije je ime navodno stvorena. Jer država nije naš servis, već smo mi njezini taoci s ugrađenom tvorničkom greškom lako usadljive iluzije o osobnom značaju. Izađe vas 30 posto na izbore, od toga vas 18 posto glasa za nekog zlojeba i time mu u ruke gurnete legitimitet da se poigrava i odlučuje o nečemu što pripada svima. I da se još na tome bogati. Dok ta suluda demokratska komedija traje, na dnu se odvijaju drame, ali ekipa pokorno čeka četiri godine, četiri godine šutke plaća računa, a kad prestane, isto se tako šutke miri s pljenidbama, četiri godine odugovlači donijeti jedinu smislenu odluku u svom životu, a to je da zbaci jaram i već spomenute zlojebe, da bi nakon te četiri godine opet šutke iskoristila svoje demokratsko pravo biti legitimacijom za nove četiri godine pljačke, krađe i prijevare. Vratimo se struji. Plaćati njenu prenapuhanu cijenu i biti sretan kada je mizerno smanje znači još jedan pristanak ispasti glup. Usto, telefonski računi su također “balon-stavka” bez obzira na to što sa svim tim operaterima “živite zajedno” i “što je to sve zbog vas”. Onda za vodu morate izdvojiti kao da imate olimpijski bazen, za grijanje kao da pokušavate zagrijati eskimski iglu-penthaus, za odvoz smeća kao da vam izravno Soprano odnosi vreće. Plaće su vam u međuvremenu smanjene do te mjere da je i hrana postala dokazano pretjerano razvikanom kategorijom i preciznim matematičkim skalpelom vi ste izrezani po mjeri potreba sustava. Ako mislite da je sve to u redu, ostaje vam jedno: uzmite čavao, gurnite ga u šteker, izazovite kratki spoj u kućnoj električnoj i svojoj neurovegetativnoj mreži i sljedeći račun za struju dočekajte s opravdanim smiješkom.