Još ne tako davno, prije dvadesetak godina na Praznik bi se rada okupljalo radništvo i mnogi koji su socijalno i emocionalno bliski “radničkoj klasi”. Obično bi se zainteresirani i dokoni skupili da uz grah i eventualne kobasice te pivo kažu i vlasti što o njoj misle.
Ove godine brojni su razlozi za takve prvosvibanjske poruke vlasti. Jer, pod vlašću SDP-a, nominalno socijaldemokratske stranke, koja bi trebala štititi rad, od rada se sve teže i sve lošije živi. Možda i najgore od hrvatske samostalnosti. Vlast ne misli tako, no među onima koji su došli na prvosvibanjske skupove i onih je koji ne rade, koji rade, ali ne primaju plaću, koji ne mogu živjeti od svoga rada. U mnoštvu okupljenih oko kotlova s grahom sigurno je bilo i sirotinje kojoj je i tanjur besplatnoga graha veliki dar.
Nekada, za socijalizma, prvomajski su skupovi i parade bili idilični politički rituali, obredno potvrđivanje saveza jedine Partije i odanog joj radništva. S nestajanjem jedinstva Komunističke partije raspala se i zajednička država, a zajedno s tim i tradicionalni savez radništva i političke elite.
Pokojni je profesor, dr. Josip Županov još davno, dok je to bilo politički odiozno, i dok su mu se mnogi kolege više bavile društvenom i političkom apologijom nego sociologijom, pisao o prešutnoj koaliciji radništva i Saveza komunista. Dokazao je da se ta koalicija ogleda u potpori radništva Partiji, da radništvo tom potporom legitimira partijsku vlast.
Istodobno politička elita tu potporu uzvraća garantiranjem pune zaposlenosti i sigurnošću radnih mjesta.
Stvaranjem Hrvatske ta se koalicija ideološki transformirala pa je umjesto nekadašnjeg “klasnog interesa”, u prvi plan došao nacionalni.
I nova je HDZ-ova vlast, uzvraćala za takvu potporu. U početku je to bilo jamstvo zaposlenicima da će njihova lojalnost biti priznata čuvanjem posla. Kada je počeo rat, taj je savez podveden pod viši interes, to jest obranu države. Sama je država razvila i svoju socijalnu funkciju.
Država se brinula o prognanicima i izbjeglicama, skrbila o siromašnima, držala niskima cijene osnovnih namirnica, struje i vode. Odlazak u rat je također imao i socijalnu funkciju.
Umjesto da budu nezaposleni, mnogi su otišli na front i ondje primali vojničku plaću. Završetkom rata i taj se novi savez hrvatske političke elite i radnoga sloja raspao. Najzornije se to vidjelo po poratnim prosvjedima protiv HDZ-ove vlasti.
U prosvjedima protiv dugogodišnje HDZ-ove vlasti, značajnu su inicijalnu ulogu imali i SDP-ovi aktivisti i političari. Oni su se nudili kao mogući obnovitelji nekadašnje koalicije o kojoj je govorio profesor Županov. Neko je vrijeme i izgledalo da je moguća obnova te koalicije.
Ali dolaskom na vlast saveza predvođenog SDP-om 2000. godine, ubrzo se pokazalo da je obnova prešutnoga pakta radništva i vladajuće političke elite, iluzorna. Dolaskom na vlast esdepeovske koalicije, vrlo su brzo iznevjerena većina predizbornih obećanja. Obećanja da će biti kažnjeni lopovluci privatizacije i pretvorbe nisu ispunjena.
Mit o dvjesto bogatih obitelji također nije srušen. Vjerojatno i stoga što među tih dvjesto obitelji nisu samo hadezeovci. Možda čak nisu ni većina. Zbog tih olako danih, a neispunjenih obećanja SDP je i izgubio izbore.
No sanaderovska je era ponovno stvorila revolt protiv HDZ-a i opet na vlast dovela SDP. Ponovno s novim obećanjima. No od tih obećanja još ništa.
Bez posla je 325.000 ljudi koji ne mogu živjeti od tih obećanja.
Nastavi li vlast ovako, HDZ, ma kakav god bio, neće se morati osobito ni truditi da dobije sljedeće izbore. Neštićenjem rada SDP iznevjerava i oznaku socijaldemokratske partije kakvim sebe doživljava. Po čemu je SDP socijalno demokratska stranka? Možda po tome što cijelu državu pretvara u socijalu?
SDP je socijaldemokratska partija jednako kao što je HDZ demokršćanska nacionalistička stranka! I jedni i drugi nemaju ni jedan element izuzev deklarativnoga, vrlo vjerojatno dogovorenoga, okvira poodjele zamagljivanja nacije! Napominjem da pod pojmom \"nacionalistička\" isključivo vidim svijest o svome nacionalnome identitetu, što je radikalno drugačije od pojuma \"nacionalizam\" koji dominira u neokomunističkoj javnosti i medijima!