Držić važan samo kao izdajica!?

Kad su Krležu, 2. siječnja 1982., nakon što je na odru čekao da prođe Nova godina, iznijeli iz mrtvačnice na Mirogoju, položili su ga na lafet kao generala. A bio je pjesnik. Dobro, bio je i revolucionar koji se zanosio grmljavinom lenjinskih topova i koji je Tita dočekao kao Mesiju, no da će završi na lafetu, u to ni on ni njegovi domobrani izginuli kod Bistrice Lesne nikad ne bi povjerovali.

Groteskni ka und ka “sprovod u Theresienburgu”, na kojem su mladog samoubojicu, egzaltiranog intelektualca, anitimilitarista i ljubavnika zapovjednikove žene, pokopali kao ratnog junaka (u srijedu je Hrvatsko kazalište iz Pečuha u Zagrebu vrlo uspješno izvelo dramsku verziju Krležina “Sprovoda”), nije zadesio samo svog autora, nego je izgleda postao kobni usud i drugih hrvatskih književnih veličina.
Marin Držić? Prvo što će hrvatskom školarcu pasti na pamet kad čuje to ime bit će UROTNIK.

Minulo je pola milenija od Dum Marinova rođenja i sve što smo na početku ove jubilarne godine o našem najvećem renesansnom dramskom pjesniku umjeli reći jest da je to čovjek koji je htio srušiti svoju Dubrovačku Republiku. Bulajićev tv-serijal o Držiću pati od mnogih mana, no u jednome ne griješi: točno slijedi obrise prevladavajuće slike o Držiću kao buntovniku, agentu stranih sila i izdajici (voljene) domovine.

Neće biti da je svemu uzrok oskudnost pouzdanih podataka o Držićevu životu, odnosno činjenica da se sve što je sačuvano više-manje svodi na četiri-pet urotničkih pisama firentinskom vojvodi Cosimu Mediciju. Ni o Shakespeareu se ne zna mnogo, ni on nije živio u ljubavi s vlastima, dapače, pa ipak nikome u Engleskoj ne pada na pamet da ga prikaže ikako drugačije dolio kao velikog pjesnika. Na tragu jedne ideje iz “Povijesti hrv. književnosti” S. P. Novaka, moglo bi se reći: Držić je bio Hamlet, a uporno mu se navlači kostim Fortinbrasa (vojnika)!

Od 45. do 90. sve se nastojalo natopiti vladajućom ideologijom, pa i nacionalna povijest. Tadašnja je vlast bila svetinja, Broz božanstvo, ali su zato svi koji su rušili nekadašnje “nenarodne” vlasti i skidali glave buržujima, kapitalistima, feudalcima, truloj dubrovačkoj vlasteli... bili tretirani kao sveci. Matija Ivanić i Matija Gubec (kojemu se pokušalo promijeniti ime u AmBROZ!) bili su modeli poželjnog ponašanja pr. Titove ere. Pak je onda i logično da se pjesnik kroz školske programe smuca kao urotnik, a Krleža završi na lafetu kao general.

A da se, opet, istinskog junaka i generala, baci u teatar. Je li se tko sjetio da se ove godine navršava i 500 godina od rođenja sigetskog heroja Nikole Šubića Zrinskog? Ne bih se sjetio ni ja da nisam slučajno naletio na članak Z. Bartolića u “Hrvatskom kajkavskom kalendaru” u Čakovcu. Držić i Zrinski su vršnjaci (već 500 godina), nije li vrijeme da zamijene uloge?