Duhovite priče majstora komedije Woodyja Allena

Nimalo ne čudi da vrhunski scenarist, najvišim nagradama nagrađivan potpisnik četrdesetak scenarija uglavnom izvrsnih filmova, bude dobar pisac. U slučaju Woodyja Allena, u to smo se mogli uvjeriti i preko njegovih u nas prevedenih zbirki priča (“Nuspojave”, “Sad smo kvit”, “Milo za drago”) kojima se upravo pridružila i “Puka anarhija” u prijevodu Nade Šoljan, Sabine Marić i Maje Šoljan.

Uspoređujemo li je s njegovim filmovima, možemo reći da je “Puka anarhija” bliža Allenovim najranijim, naglašeno vickastim radovima kao što je, primjerice, “Sve što ste željeli znati o seksu...”, nego kasnijim, podjednako duhovitim, ali u cjelini razrađenijim djelima.

Burleskne šale
U osamnaest kratkih priča, ispričanih uglavnom u prvom licu, često kroz dijaloge, s protagonistima neobičnih imena, Allen u tonu burleske, s dodirima nadrealizma, duhovito i naizgled neobvezno satirizira i ironizira svijet oko sebe, najčešće se baveći umišljenim veličinama i prenapuhanim problemima likova uglavnom iz svijeta filmske industrije i manhattanskih bogataških krugova.

Ljubitelji Allenova smisla za humor uživat će u svakom slovu od korice do korice, jer – nevjerojatno, ali istinito – u knjižici nema ni jedne “pomoćne” rečenice. Baš svaka je odličan, asocijacijama prebogat vic sama za sebe, a istodobno podupire i naglašava šaljivost i značenje okolnih i, dakako, cijele priče.

Kad konj šapne
Evo nekoliko degustacijskih primjera: “Tobias je bila šaptačica konjima na ranču u Teksasu, ali doživjela je živčani slom kad je jedan konj nešto šapnuo njoj.” “Smiješno, nekad smo se zavjetovali na vječnu ljubav, a sad mi neće reći gdje je sakrila ključeve od auta.” “Troškovnik (preuređenja stana) je po opsegu porastao do veličine Talmuda, a i konkurirao mu je po broju mogućih interpretacija.”

Allen je više puta rekao kako bi, da nije postao redatelj, vjerojatno bio pisac. Nije teško povjerovati da bi bio uspješan i da je krenuo tim putem.