Dva bloka odoka

Sudeći prema najnovijem Crobarometru, Kukuriku koaliciji je karta za Banske dvore u džepu. Jedini je problem što izbori neće tako brzo i što HDZ iz iste ankete može računati na svoj koalicijski potencijal, koji sigurno u ovom trenutku nije prevelik jer je desnicu gotovo dokraja uništio Ivo Sanader. Ali nije ni zanemariv, ako se vidi da blok “Umirovljenici zajedno” već sada – dok gotovo i ne postoje, može računati na ulazak u Sabor – a nema sumnje da to neće biti jedini “pomoćni” blok HDZ-u u izbornoj kampanji.

Sljedeća će godina stoga biti ne samo praktično cijela izborna i zagađena predizbornim tenzijama, koje se već debelo naziru, već će se iznad i ispod stola voditi nesmiljena bitka između dva bloka, koji se odoka mogu jednostavno svrstati u lijevi i desni. Na užas analitičara i dijela birača koji već godinama vape za nekom trećom opcijom koja bi više raslojila političku scenu i donijela nove ideje i nove sadržaje, priča će se ipak vrtjeti oko već poznatih ljudi, ideja i programa. Koji se, uz uobičajeni kupus nepreglednog niza mjera, koje su malo kome razumljive, uglavnom svode na “tko nije za nas, taj je protiv nas” i okupljanje svojih stada u čvrste obore. Jadranka Kosor će, u želji da očisti stranku, većinu isluženih i kompromitiranih stranačkih kolega prepustiti cipelarenju medija, afere će curiti još koji mjesec, doznat će se tko je i koliko studirao i kada je diplomirao, tko je koliko stanova kupio od prosječne ministarske ili zastupničke plaće i kome je SKJ bio izbor prije nego što se odlučio za HDZ. Još će neki završiti u istražnom zatvoru, ali sve to postaje roba kratkoga daha i ne može se samo na tome izaći na izbore, to prije što u jednom trenutku činjenica da su samo hadezovci po zatvorima ipak postaje kontraproduktivna. U jednom trenutku će Kosorova ipak morati donijeti odluku kada izlazi s timom “novih, časnih i poštenih ljudi” koje ubrzano traži i s kojima misli krenuti na “road show” po Hrvatskoj računajući da se još jednom može ponoviti Sanaderov efekt, koji je na izborima dva puta postigao uspjeh stvarajući čokoladnu glazuru na staroj HDZ-ovoj torti, prodajući priču o “nepotrošenim, redom mladim i zgodnim ljudima” kojima je on na čelu. HDZ uvijek računa na odane birače, a odani birači uvijek izlaze na izbore i glasaju za HDZ. Njima nijedna afera nije dovoljno teška i blamirajuća da ne bi i dalje slijepo vjerovali da je riječ bila samo o pogreškama i sitnim anomalijama. Oni su pokazali i dokazali da je njima HDZ početak i kraj svih izbora i, premda bi neki zbog razočaranja možda i pretrčali nekoj drugoj desnoj stranci, izbor im je dramatično sužen jer i HSP i HDSSB imaju vrlo ograničen domet. HDZ će ovaj put morati opreznije baratati novcem, neće više moći plaćati sve i svakoga, ali i dalje ga ne treba podcjenjivati. Na svakog još uvijek (osobito na lokalnim razinama) moćnog hadezeovca lijepi se na tisuće onih koji misle da će i dalje moći profitirati od te stranke jer ta vrsta veza najteže izumire, a ljepilo kojom su vezani uvijek se može izraziti u konkretnim brojkama na nekom računu. Magla koju su hadezeovci u stanju proizvesti zahtijevat će da drugi blok nađe jezik koji je posve različit i k tome svima razumljiv.

Naime, lijevi blok u pravilu ima znatno više problema da nezadovoljnike i simpatizere prevede u svoje birače. Lijevi su birači kritičniji, teže opraštaju i još teže zaboravljaju, što su pokazali i izbori 2003. kada su kaznili Račanovu koaliciju. Oni bi češće željeli znati što i koga doista biraju. Ponekad sami sebe tjeraju da glasaju jer odluče više glasati protiv HDZ-a, a manje za SDP i njegove partnere. I oni padaju na fraze i obećanja, ali puno manje nego HDZ-ovi slijepi poklonici, oni će sa zahuktavanjem kampanje sve kritičnije procjenjivati tko su i što mogu očekivati od ljudi koji im se predstavljaju kao nova opcija. I tu leži najveća zamka za trenutačno samozadovoljstvo Kukuriku koalicije. Sjesti i vrtjeti palčevima čekajući da se sve samo od sebe riješi znači izgubiti izbore.