Kada sam bio dječak uživao sam gledati uživo utakmice na stadionu Veldrome u Marseilleu. Sjećam se sezone 1986/87. kad je u Marseilleu igrao izvaredni veznjak Blaž Slišković, kojega sam uživao gledati. Zaista, Slišković je bio čudesan igrač koji je na zadivljujući način zabijao golove čak i direktnim udarcem iz kornera.
Danas djeca za idole imaju Messija, Ronalda, a meni i mojoj generaciji idoli su bili tadašnji velikani Enzo Francescoli, Blaž Slišković i Jean-Peerre Papin - izjavio je legendarni Zinedine Zidane za francuski tjednik Le 10 Sport.
Koliko je taj nogometni velikan cijenio balkanskog Maradonu, kako su osamdesetih godina prošlog stoljeća tepali Blažu Sliškoviću, najbolje govori činjenica da je baš Zidane prije deset godina Baku Sliškovića izabrao u najbolju ekipu Marseillea svih vremena.
Blaž Baka Slišković rođen je 30. svibnja 1959. u Mostaru i sigurno je po talentu bio jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.
Spletom okolnosti, ali i zbog njegova načina života i prihvaćanja nogometa, nije ostvario karijeru kakvu je trebao imati igrač takve kvalitete. On je bio igrač zbog čijeg poteza su navijači dolazili na stadion.
S nogometnom loptom bio je virtouz, mogao je ono što drugi nisu mogli, ali u životu je, kao i svi veliki “umjetnici”, bio boem. Na utakmice je znao dolaziti nakon neprospavane noći i jednim potezom riješiti pobjednika.
- Volio sam noćni život. Ja to ne krijem. Da mogu vratiti vrijeme, sigurno bih to promijenio. Više bi se posvetio karijeri.
Ali, tada sam bio mlad i lud. To sam kasnije shvatio, ali nije mi žao. U to vrijeme u tome sam uživao – rekao je.
Rođeni Mostarac karijeru je započeo u Veležu, a nastavio u Hajduku. Za oba kluba je igrao po pet godina, a dok je igrao u Splitu bio je izabran za najboljeg nogometaša bivše države 1985. godine.
Kao i većina drugih igrača iz Jugoslavije u inozemstvo je otišao s 28 godina u Olympique Marseille, a u karijeri je još igrao za Pescaru, Lens, Mulhouse, Rennes, Hrvatski Dragovoljac i Zrinjski iz Mostara.
Za reperezentaciju Jugoslavije odigrao je samo 28 utakmica i postigao tri gola. Nikada nije igrao na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, a glavni razlog za to su "mesari" iz Jugo-lige koji su mu slomili nogu dok je igrao u Hajduku. To je bilo protiv OFK Beograda na Karaburmi.
Nakon karijere Baka je postao uspješan trener. Bio je izbornik reprezentacije BiH, vodio Hajduk iz Splita kada je taj klub osvojio posljednju titulu prvaka Hrvatske. Osam kola prije kraja prvenstva smijenio ga je Igor Štimac. Vodio je još Zrinjski i Široki Brijeg, te Tiranu Unirea Albu, Al-Ansar i Qingdao Jonoon F.C.
U vrijeme kada je 1981. iz Mostara prelazio u Hajduk, Blaž Slišković se oženio poznatom jugoslavenskom rukometašicom Svetlanom Kitić. Novine u to vrijeme bile su pune priča o životu i braku Bake i Svetlane, najpoznatijeg sportskog para u bivšoj državi.
Međutim, Baka i Ceca su se razveli. Svi su mislili da će ga taj brak odvesti u Zvezdu ili Partizan, ali je on izabrao Hajduk zbog “sličnog mentaliteta u Hercegovini i Dalmaciji” i zbog toga što mu se sviđao Split.
Otac mu je navijao za Dinamo, a obitelj je bila povezana i u prijateljskim odnosima s legendarnim trenerom Hajduka Tomislavom Ivićem.
Slišković živi u Mostaru, oženjen je i ima odraslu djecu, kćer Hanu, bivšu rukometašicu mostarske Lokomotive, i sina Vladimira, bivšeg igrača Zrinjskog.