Rođen je 15. svibnja 1957. u selu Orah pored Vrgorca. Otac mu je bio građevinski radnik, majka kućanica - aktivno su se bavili i poljodjelstvom. Imao je tri brata (on je rođen kao treće dijete). Obitelj je bila siromašna, braća su uz školovanje morala raditi u polju i čuvati mlađu braću.
Borislavovo djetinjstvo obilježila je prevelika odjeća starije braće, iznošene cipele i pješačenje do škole u Vrgorcu, udaljenu šet kilometara.
U nižim razredima osnovne škole bio je odličan učenik, a u višim razredima popušta u učenju. Obećava da će se popraviti u školi ako mu roditelji kupe harmoniku. Kad je dobio harmoniku, uspješno završava osnovnu školu i kasnije postaje jedan od najboljih učenika vrgorske gimnazije.
1975. upisuje studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. I u studentsko doba prati ga siromaštvo - često ovisi o paketima i "donacijama" koje mu majka šalje iz Vrgorca.
Na studiju stječe dva prijatelja za cijeli život- Omera Raka i Žarka Paića. Sa Žarkom Paićem pokreće studentski časopis Zoon politikon kojem je bio glavni urednik.[PHOTOS]
Nakon završetka studija upisuje magisterij, a zatim se vraća u rodni kraj i zapošljava kao profesor u vrgorskoj gimnaziji "Tin Ujević".
Predavao je marksizam i filozofiju. U Vrgorcu se brzo pročulo za neobičnog profesora koji svoje učenike vodi na jegulje u Hercegovinu i ponekad održi sat u kafiću. U 27. godini odlazi odslužiti vojni rok u Puli i Splitu.
1985. u Zagrebu upoznaje studenticu kroatistike Marinu Ciciliani, rođenu Trogirku, buduću životnu suputnicu.
1986. daje otkaz u vrgorskoj gimnaziji i dolazi u Zagreb, živjeti s Marinom. U to vrijeme Vujčić objavljuje i svoje prve radove u časopisima.
Godine 1989. Marina Ciciliani završava fakultet i počinje raditi kao profesorica hrvatskoga, a Borislav upoznaje Radu Šerbedžiju, s kojim je najprije počeo raditi na Akademiji dramske umjetnosti (gdje je Šerbedžija tada predavao) u projektu "Usput za Damask". Suradnju su nastavili 1990. Kad je Šerbedžija u Gavelli režirao Vujčićevu dramu "Hrvatski slavuj".
Ratne godine obilježava suradnja sa Zlatkom Vitezom i Histrionima u kojima se Vujčić zapošljava kao dramaturg.
2000. godine Borislav sa Šerbedžijom osniva Kazalište Ulysses, čiji je umjetnički ravnatelj bio do smrti. Vujčić početkom 2005. godine počinje osjećati zdravstvene tegobe. U ožujku mu liječnici dijagnosticiraju karcinom, i on umire tri mjeseca kasnije, 16. lipnja 2005.
Vujčić je objavio brojne romane, drame, zbirke novela, zbirke poezije, radio- drame, scenarije za filmove. Prvu zbirku poezije objavio je u Vrgorcu 1983., a zvala se Bezimena. Tri godine poslije u Splitu objavljuje zbirku Dvadeset tri pjesme.
Poznati objavljeni romani su, između ostalih, Krik regruta, Simetrije, Omamljen meta-forom, Paklena simultanka, Udovica, Nesanica, Pismo , glava zid.
A od drama izvedene su Usput za Damask, Hrvatski slavuj, Crkveni miš, Kkronika raspada jedne ljepote, Miraz, Narudžba, Odskok poskoka ili post mu neću ćaćin, Paučina pučine, Kažiprst, Asfodel, Play Beckett i druge.
Od objavljenih,a ne izvedenih drama, ostat će upamćene Kornjačino svlačenje, Slobodna soba, Crne komedije, Bijele tragedije. Vujčić je i autor sada već kultnih zbirki novela – Poljubac u čelo XX vijeka, Kovčeg, ornamenti, Kameleonski pigmentarij, Tamnine, Iskušenja.
Autor je radio drama Slobodna soba, Besjemene šutnje, Nasuprot sjeni, Mrcvarenje, Tandem.
Na Hrvatskoj televiziji su po Vujčićevim scenarijima snimljeni filmovi Olovna pričest, 1995. i Mrtva točka , 1996. Nagrađivan je brojnim nagradama.
Sa suprugom Marinom, Vujčić je 1993. Dobio sina Bornu, koji je student dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti. Marina Vujčić autorica je romana Tuđi život, objavljen 2011., a sin Borna također se bavi spisateljstvom, piše scenarije, romane i drame.