Branko Roglić

Iako ima 31 jahtu, on i njegova supruga nikada niti na jednoj nisu plovili. Ljeta provodi na svom malom brodu Vjeka V, koji se zove po supruzi, a najveći mu je užitak otići u ribolov. „To je meditativna aktivnost koja me najbolje na svijetu opušta“, govorio je Roglić hvaleći se da dnevno preko ljeta zna donijeti kući i po kilogram ili dva bijele ribe.

Rođen je 1943. u Makarskoj kamo se, nakon talijanske okupacije Splita, preselila njegova obitelj. U Split se vraćaju 1954. gdje trenira u juniorima Hajduka, završava osnovnu i srednju školu, i potom diplomira na elektrotehničkom fakultetu. Prvi posao dobio je u splitskoj Industriji  za radioelektriku i telekomunikacije gdje postaje komercijalni direktor. Kao član Matice hrvatske 1971. etiketiran je kao nacionalist i tehnomenadžer, smijenjen s funkcije  i nastavio je raditi kao referent.

Kao proljećar i vođen idejama Mike i Savke, tadašnjih hrvatskih vođa, upisao se u Partiju držeči kako će je na taj način iznutra demokratizirati. Izbacili su ga a da nije uspio platiti ni jednu članarinu, tako da se nakon toga više nikad nije upisao ni u jednu stranku.  

Obitelj mu je podrijetlom iz Župe Imotske, gdje su nekad bili veliki zemljoposjednici s 13 hektara zemlje s voćnjacima, vinogradima i šumom. Djedovinu je obnovio i tamo provodi vikende i svo slobodno vrijeme. Ističe kako su njegovi preci dali osam svećenika, a brat njegova pradjeda Ante, don Nikola Roglić, napisao je jedan od prvih hrvatskih molitvenika „Kitica duhovnog cvijeća“.

Njegovi pradjedovi su imali i zakladu iz koje se financiralo školovanje pripadnika obitelji Roglić, pa tako i poznatog geografa Josipa Roglića. Brankov djed Stjepan bio je HSS-ovac, njegov otac bio je apolitičan, ali je zbog njegova brata koji je poginuo kao ustaški stožernik obitelj živjela pod tom hipotekom.

Roglić je vlasnik Orbica, najveće distributerske tvrtke u regiji koja na tržište plasira Malboro, Milku, Griotte, i druge prestižne brandove od parfema do drugih proizvoda. Ta tvrtka posluje u 16 zemalja. Vlasnik je i dvaju hotela, petanestak starih dalmatinskih kuća koje je obnovio i sada ih iznajmljuje, posjeduje i charter tvrtku s flotom od tridesetak brodova.  Poslovni je uzlet počeo kupnjom tvornice Croatia baterije, koja je u međuvremenu zatvorena, ali je njen prostor poslužio kao logistički centar  za druge njegove tvrtke.   

Nedavno je u Sinju obnovio rodnu kuću Mike Tripala. U zadnje vrijeme puno ulaže u maslinarstvo i proizvodnju vina. Proizvodi Dingač i Postup iz svojih vinograda na Pelješcu.  Uz poduzetništvo velika su mu strast umjetnine. Imaju zbirku od oko 500 umjetnina s imenima hrvatske moderne od Kraljevića, Babića, Hermana, Trepšea, Meštrovića pa sve do suvremenih autora poput Džamoje ili Kuzme Kovačića. Obožava Tina Ujevića jer „od njega nema većeg“.

Sam se vozi automobilom na poslovne sastanke,  njegove kompanije jedne su od najmanje zaduženih,  ne voli glamour, kaže da nitko bez obzira na trenutni uspjeh ne bi trebao biti ohol.  Kada je riječ o njegovom usponu, drži da je u pravo vrijeme sreo prave ljude koji su ga uzeli za partnera misleći pritom na čelnike multinacionalnih kompanija čiji je zastupnik mnoge zemlje.

U poslu mu pomaže supruga koja vodi financijske poslove vezane za charter dok su sinovi Josip i Stjepan, koji svaki imaju po troje djece, također zaposleni u obiteljskim tvrtkama. U Roglićevom poslovnom carstvu zaposleno je 2800 ljudi a godišnji promet je oko 800 milijuna eura.