Ne znam ni sam koliko novca imam, kazao je za hrvatske medije kada se nakon dugo vremena pojavio iznenada u Hrvatskoj kao prebogati poduzetnik spreman kupiti većinu brodogradilišta.
Rođen je 1942. u Zagrebu. Otac mu je bio profesor na Poljoprivrednom fakultetu, majka je radila u školi u Zajčevoj. Odrastao je uz brata Lazu, polubrata Milana i polusestru Danicu. Završio je tadašnju VII. gimnaziju u Križanićevoj. Školski kolega bio mu je kasniji odvjetnik Silvije Degen. Diplomirao je elektrotehniku 1966. Još kao student počeo je zarađivati novac kopiranjem arhitektonskih nacrta. Na tom poslu je angažirao obitelj i prijatelje, i tako je zaradio prvi automobil.
Nakon diplomiranja zaposlio se kao honorarni asistent na Elektrotehničkom fakultetu. Tijekom 1967. do početka 1968. radio je u projektnoj organizaciji AS Inženjering. 1968. zaposlio se u tadašnjem Vjesniku kao šef održavanja elektrotehnike. Tu ostaje do rujna 1969. kada odlazi na odsluženje vojnog roka u Batajnicu. Nakon povratka iz vojske godinu dana je bez posla.
U rujnu 1971. zapošljava se u komercijalnoj službi Jugoturbine Commerce na službi tehničkog održavanja. Brzo napreduje te 1973. dolazi na čelo direkcije Poslovni inženjering u toj tvrtki. U studenom 1975. postavljen je na čelo OUR-a Poslovni inženjering, najprije kao vršitelj dužnosti a od ožujka 1976. kao direktor. S te dužnosti otišao je u zatvor.
Optužen je za gospodarski kriminal, primanje mita i pljačku državne imovine. Jedanaest mjeseci od pokretanja istrage i šest mjeseci od početka suđenja sudsko vijeće kojim je predsjedao Vladimir Sučević izreklo mu je jedinstvenu kaznu od 12 godina zatvora. U presudi je stajalo da je uzeo četiri posto provizije od izvoza drvne građe koje je Šumsko gospodarstvo Delnice preko Jugoturbine izvozilo u Italiju.
Osuđen je i zbog uzimanja dva posto provizije od uvezene robe za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole. Okružni sud u Zagrebu obvezao ga je da vrati uzeti novac i plati troškove suđenja u iznosu od tadašnjih 116 tisuća njemačkih maraka. Kaznu je služio u Lepoglavi od studenog 1976. do prosinca 1983.
Prije odlaska u zatvor živio je u trosobnom stanu u Zagrebu sa suprugom i troje maloljetne djece. Tijekom boravka u zatvoru stalno je pisao molbe za pomilovanje ili smanjenje kazne. Sud mu je odobrio da dug državi vraća u ratama. U međuvremenu, supruga, diplomirana arhitektica, koja je bolovala od kronične bolesti, izgubila je sposobnost brinuti se o djeci, što je sud na kraju uzeo u obzir. Nakon dva smanjenja kazne, konačno je pušten na slobodu. Iz zatvora izlazi 30. prosinca 1983.
U rujnu 1984. u radni odnos primilo ga je poduzeće Tehničar iz Zagreba. Sljedeće godine šalju ga na specijalizaciju u inozemstvo. Mora je pisati molbu da mu vrate putovnicu. Što je radio u sljedećih 19 godina nakon kojih se pojavio u Hrvatskoj, zasad se ne zna.
Zna se jedino da je milijune zaradio u tranzicijskoj Rusiji. Kaže da je prvi milijun dolara zaradio kada je s partnerima bio zastupnik današnjeg LG-a i to nakon što su prodali njihovih proizvoda za 150 milijuna dolara. Na Uralu je kupio prvi rudnik, cijena kroma u Rusiji je dramatično rasla a s njom i Končarovo bogatstvo.
Poslove je širio od Rusije, Hong Konga, Malte, Njemačke, Turske i Finske do Afrike. U Južnoj Africi posjeduje rudnike kroma, platine, cinka te u tvornice koje obrađuju ovu sirovinu. Te poslove proširio je na Zimbabve i Burundi. Također ima većinske udjele u nekoliko rudnika željeza.
U Hrvatskoj je nedavno postao vlasnik brodogradilišta Brodotrogir gdje će se graditi i marine. Prije nekoliko godina htio je kupiti četiri hrvatska brodogradilišta, ali u tome nije uspio. U Istri je uložio milijune kupujući stancije, kuće u unutrašnjosti koje je preuređivao. Tu se sukobio s bivšom doministricom turizma Vesnom Cetinski koju je optužio da mu je tijekom tih transakcija uzela desetke milijuna kuna. „Preko Vinke Cetinski uložio sam 115 milijuna eura. Prevrnut ću svaki kamen dok taj novac ne vratim“, rekao je. Tužio ju je, presuda još uvijek nije donesena. Ušao je u vinarsko poduzetništvo, u okolici Brtonigle ima vinariju Capo. Pokrenuo je i proizvodnju maslinovog ulja.
Sa suprugom Jelenom živi u Londonu u elitnoj četvrti Kensington Green. Ima više od dvadeset stanova, posjeduje privatni zrakoplov, kuće na Azurnoj obali, u Švicarskoj. Poslove u Hrvatskoj zajedno vodi sa svojim sinom Nenadom koji se bavi ulaganjima u nekretnine. Bogatstvo Danka Končara procjenjuje se na dvije milijarde eura. Najbogatiji je hrvatski državljanin.