Sopranistica i nacionalna prvakinja Opere HNK Zagreb, Ivanka Boljkovac, rođena je u Karlovcu, 29. svibnja 1955. Od trenutka kad je došla na svijet, babice i majka Kata odmah su znale čime će se baviti.
- Derala sam se i kao beba. "Dobra je!" govorili su već prvih dana moga života. Odrastanje pamtim po pjesmi, kod nas je uvijek bilo veselo, pjevalo se - kaže.
O pjevanju je sanjarila odmalena, ali ne o operi, nego o narodnoj glazbi. U domu Ivanke Boljkovac uvijek se pjevala narodna glazba. Zato je bila sigurna da ću je jednom i sama pjevati. Na jednoj su priredbi tražili pjevače. Ivanka se javila se s narodnom pjesmom. I prošla, ali direktor je rekao da mora pjevati klasičnu glazbu. Bila je silno nesretna, jer je mislila da joj tako dobro ide baš narodna glazba. U to je vrijeme počela svirati violinu i nekoliko godina poslije završila i pjevanje i violinu.
Akademiju je upisala 1974. godine zahvaljujući Arsenu Dediću. Spikerica iz Karlovca, Edita Gojak, rekla mu je da teško živi, da s mamom čisti diskoteke kako bi preživjele, a on ju je pogledao na jednom nastupu i rekao: "Sramota, ja ću nešto napraviti!" Pozvao ju je u Zagreb i pomogao da dobije stipendiju za nadarene studente, koju je Ivanka imala do kraja studija. Od Karlovca je dobila kredit koji, kako je prolazila s odličnim, nije ni trebala vratiti. A uza sve to je i radila. Mama joj je, čim je upisala, darovala zlatni privjesak-ključić i rekla: "Sad si otvorila vrata svijeta. Samo o tebi ovisi kako ćeš dalje".
Nastupala je i kao koncert-majstor, svirala u triju, pjevala u duetu, nastupala na solističkim koncertima, u zboru... Violinu je zvala "šunkica", uvijek je nešto svirala i recitirala. Već na drugoj godini Akademije imala je velike koncerte. Nije imala novca pa je radila da bi se školovala, svirala je i pjevala u Zboru RTZ. Danas kaže da ni jednu svoju ulogu ne bi izdvojila, ali, ističe, što god pjevala, osjeća se predivno. Gledali su je na mnogim svjetskim pozornicama, a posebno pamti onu u Moskvi.
- U dvorani Boljšoj teatra bio je užitak pjevati. Meni je svugdje dobro ako nema mikrofona. Mrzim mikrofone iz dna duše, imam prejak glas pa to s mikrofonima nije tehnički dobro - kaže.
Na Uskrs, 6. travnja 1980. imala je svoju prvu predstavu kojom je i magistrirala. U dupkom punom teatru zagrebačkog HNK osjećala se pozitivna energija, kao da je dvorana nabubrila od svih tih emocija. Kao da su svi željeli da uspije. Bila je to publika koja je Ivanku već slušala na velikim koncertima, Verdijevu "Requiemu", oratorijima...
- "Don Carlos", moja prva arija na otvorenoj sceni, i veliki, ogromni aplauz. Kad sam silazila s pozornice, Krunoslav Cigoj je ulazio i samo je podignuo palac. Dugo su to pamtili i govorili da se ne sjećaju takvog debija. Ni prije ni poslije. Važna je, naravno, i veselica koju smo poslije priredili u mojoj garderobi. Taj sam običaj preuzela od starijih kolegica - iza svake predstave sjednemo u moju garderobu, popijemo, pojedemo... - priča Ivanka.
Iza nje su koncerti i predstave po Austriji, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Francuskoj, Kanadi, Mađarskoj, no nikad zbog toga nije "digla nos". Kao ni zbog brojnih nagrada koje je dobila. Najvećim nagradama smatra duge aplauze i zadovoljne ljude koji izlaze iz dvorane ili kazališta.
S pokojnim maestrom Vjekoslavom Šutejem bilo joj je, kaže, divno raditi. I danas se u Splitu sjećaju njihova "Don Carlosa".
- Sjajan dirigent koji je puno pomagao na sceni. Davno mu se sviđala jedna pjevačica. Mogla je raditi što god je htjela, on bi je pratio. Ja sam poludjela i na pauzi mu rekla: "Daj malo i meni muziciraj". Počeo se smijati, a poslije je ipak i mene pratio. "Eto, tako si trebao od početka", rekla sam mu. Poznata sam po tome da skrešem u lice sve što mislim. Điđi je bio fakin, ali svi su muški takvi, pogotovo ako imaju tu umjetničku žicu - priča.
U jednom je životnom periodu glumila s Perom Kvrgićem, Vanjom Drachom, Sandom Lengerholz... u predstavi "Kvartet" Teatra u gostia. Odigrala je 56 predstava, gostovali posvuda, a Ivanka tvrdi da nije imala tremu.
- Kakva trema? Gluma je mačji kašalj prema mom poslu. Uopće mi nije problem glumiti, divan je to posao. Kad prestanem pjevati, odmah ću u glumce - govori.
Odlukom Ministarstva kulture od 17. lipnja 2003. proglašena je nacionalnom prvakinjom. Operna diva s Mladenom Burnaćom 2008. godine snimila je duet s kojim su se prijavili na Doru. Da nije bilo žirija, da se pitala samo publika, Ivanka smatra da bi njihova pjesma "Otkucaji sata" i pobijedila. Bila je i članica žirija prve sezone Hrvatskog idola, s pokojnim Đorđom Novkovićem, Nikšom Bratošom i Miroslavom Škorom.