Rođen je 28. listopada 1955. u Drnišu. Njegov otac 1965. odlazi u Toronto u Kanadu. Slijedeće godine preseljava se cijela obitelj.
Upisao se u redovnu školu. Pohađao je dodatne sate engleskog. Na kraju godine dobio je propusnicu za slijedeći razred. Imao je odlične ocjene iz matematike i fizike. U školu je išao s pripadnicima raznih naroda s različitih kontinenata.
Potom je upisao klasičnu gimnaziju s intenzivnim glazbenim smjerom. Svirao je najprije violinu, a nakon tri godine prešao je na violu.
Nastupao je u simfonijskom školskom orkestru. Osim klasičnog repertoara priređivali su i mjuzikle. Za fakultet je odabrao primijenjenu znanost i inženjerstvo. Od srednje škole je tijekom ljeta radio različite poslove u građevini, tvornici, ljevaonici aluminija.
Nakon druge godine fakulteta preko ljeta je radio u Motoroli. Slijedeće su ga pozvali i ponudili mu stalni posao kada završi studij. 1980. je diplomirao i stekao zvanje inženjera elektrotehnike. U Motoroli je radio slijedećih pet godina. Nakon toga je prešao u tvrtku Viewstar koja je radila za Philips. Izrađivali su opremu za kabelsku televiziju. 1985. je osnovao vlastitu tvrtku MX Engineering za razvoj kabelskih i satelitskih sustava.
U Torontu se sedamdesetih, nakon nekoliko godina veze, vjenčao sa suprugom Božicom, medicinskom tehničarkom u jednom laboratoriju. U početku su živjeli u stanu, a nakon rođenja druge kćeri, preselili su se u manju kuću a potom u veću 40 kilometara izvan Toronta.
Imaju četiri kćeri. Od sredine sedamdesetih u Hrvatsku je dolazio nekoliko puta. Čitao je hrvatski tisak. „To mi je omogućilo da sačuvam vezu s jezikom, a s druge strane, tako sam razumijevao što se događa i kako život teče ovdje, tko je tko“, rekao je. To mu je omogućilo brzu integraciju po povratku.
Početkom devedesetih odlučili su se za povratak u domovinu. 1990. je u Hrvatskoj bio pet puta. Za Božić te godine poslali su u Hrvatsku kontejner s vlastitim stvarima. U veljači 1991. vratio se s obitelji. Po povratku je najprije imenovan savjetnikom predsjednika Franje Tuđmana a potom za pomoćnika ministra prometa i veza.
Slijedeće, 1992. godine je postao ministar pomorstva, prometa i veza.
To ministarstvo je 1992. kupilo peterosobni stan od tvrtke „Tempo“ na Zelengaju za tadašnjih 570 tisuća njemačkih maraka u koji je uselila njegova obitelj. Šest mjeseci nakon useljenja kupio je taj stan za 40.293 njemačke marke. „Ako sam nekog oštetio, to nije bila država, već moja obitelj. Sve svoje patente što sam ih imao besplatno sam stavio na raspolaganje RH, a te stvari na svjetskom tržišu koštaju milijune dolara“, rekao je 1994. povodom izbijanja te afere u javnosti.
1996. je postavljen za direktora Hrvatske radio-televizije. Kaže da tada nije imao potporu samo vladajućih struktura nego je surađivao i s oporbom. 1998. prelazi na čelno mjesto u tadašnji HPT (hrvatsku poštu i telekomunikacije) koji se slijedeće godine razdvajaju. Od 1999. je predsjednik Uprave Hrvatskih telekomunikacija.
Na toj funkciji je i danas. Mjesečna neto plaća 2011. mu je iznosila 83,3 tisuća a na kraju godine dobio je 666,2 tisuće kuna menadžerskog bonusa. 2013. morao je srušiti niz bespravno sagrađenih objekata na otoku Žutu u Kornatima. Pokušao ih je legalizirati tvrdeći da su sagrađeni prije 21. lipnja 2011. kada je nastala zračna snimka koja služi kao izvoz za legalizciju.
Međutim, kada se medijima javila osoba koja je sudjelovala u izradi tih objekata a tvrdila je da su nastali u listopadu 2011., dakle, pet mjeseci nakon zračne snimke, Mudrinić je odlučio sam ukloniti bespravno sagrađene objekte.
Ostala mu je jedino montažna kućica koja je nekada imala kotače, ali je naknadno betonski fiksirana.
Na otoku Žutu i na Pašmanu, ima maslinike i vinograde. Tu se i opušta. Na posao koji mu nije previše udaljen od stana svaki dan ide pješice.
Cijela obitelj voli jedrenje. Jedrilicom upravlja njegova kći Vesna, koja je studirala pravo. Najstarija Marina posvetila se farmaciji, druga po redu Kristina je bila na Filozofskom, sociologija i infarmatologija, a najmlađa Diana pohađala je gimnaziju.