Hrvatski pijanist Ivo Pogorelić rođen je u Beogradu 20. listopada 1958. godine. Ima i 11 godina mlađeg brata Lovru, također pijanista. Otac Ivan bio je slavni majstor na klaviru, od kojeg su poslije oba sina puno naučila. Ivo je počeo svirati sa samo sedam godina iako u početku uopće nije volio klavir. Pa ipak, tipke su mu postale „sudbina“. Kao dječak s 12 godina školovanje je nastavio u Moskvi.
Tamo je 1976. i upoznao svoju prvu suprugu, gruzijsku pijanisticu i profesoricu Alicu Kezeradze. Njoj se sviđala njegova marljivost i ambicije, a on je bio zadivljen njenim znanjem. Emocije su planule na jednom koktelu kada je Ivo svirao Chopina. Kad su se vjenčali, živjeli su uglavnom u Londonu, a njihovi prijatelji pričaju kako je Ivo unatoč svojoj ćudljivosti bio izvanredan domaćin. Imponiralo mu je njezino rodoslovlje - plava krvi, iz gruzijske „carske“ obitelji. Živjeli su s njenim sinom Georgom kojem će poočim Ivo kasnije pokloniti vilu u Dubrovniku.
Kako 1980. godine, unatoč hvaljenoj virtuoznosti, nije ušao u finale Chopinovog natjecanja u Varšavi,
poznata pijanistica Martha Argerich demonstrativno je napustila žiri, a Pogorelića proglasila genijem. Tako je preko noći postao poznat što mu je pomoglo da izbije na vrh međunarodne glazbene scene. Debitirao je u 1981. u Carnegie Hallu (New York), a potom su zaredali nastupi u prestižnim koncertnim dvoranama Sjedinjenih Država, Kanade, Europe, Australije, Japana. Svirao je s Berlinskom filharmonijom, Bostonskim simfonijskim orkestrom, Čikaškim simfonijskim orkestrom, Bečkom filharmonijom, Filadelfijskim orkestrom, Filharmonijskim orkestrom iz Los Angelesa, Filharmonijskim orkestrom Tonhalle, Londonskim simfonijskim orkestrom.
Kritika ga je samo hvalila, oduševljavao je svojom svirkom. Njegovi su CD-i, među klasičnom glazbom, uvjerljivo najprodavaniji. Zbog karizme velike izdavačke kuće poput Deutsche Grammophon s kojom Pogorelić ima već trideset godina ugovor ni danas ništa ne uvjetuju već čekaju da Pogorelić uđe u studio i snimi novi CD.
Iako prezauzet snimanjima i nastupima, 1986. godine utemeljio je u Hrvatskoj Fond za mlade glazbenike. Cilj Fonda je financijski pomoći talentiranim glazbenicima da se školuju u inozemstvu. S istim žarom 1993. je osnovao Međunarodno klavirsko natjecanje Ivo Pogorelić u SAD-u. Pobjednici toga natjecanja za nagradu dobiju 100 tisuća dolara stipendije.
Tijekom ratnih godina osnovao je Dobrotvornu zakladu Sarajevo.
Kada mu je supruga, nakon 15 godina braka, 1996. godine preminula, Pogorelić se povukao iz javnog života. Čak je prodao nekretnine u Londonu i New Yorku jer su ga previše podsjećali na suprugu. Ali, nije dugo ostao sam. Iste 1996. godine na dobrotvornom koncertu u Švicarskoj upoznao je Uttu Schneider. Ona ga je „vratila u život“ te je opet počeo svirati.
Osim kao virtuoz na klaviru Pogorelić je poznat i po otkazivanju nastupa u zadnji čas. Još se prepričava izjava jednog važnog francuskog menadžera kojem su, nakon jednog takvog otkaza, predlagali da u Pogorelićevu terminu publici ponudi neko drugo veliko ime. Odgovorio je: “Nipošto! Pa meni je važnije da na plakatu piše da je Pogorelić otkazao, nego da bilo tko drugi svira”.
Od UNESCO-a je dobio naslov veleposlanika dobre volje. Među njegovim brojnim i uglednim domaćim i inozemnim nagradama valja izdvojiti Orlando (Dubrovačke ljetne igre, 1981.), Vladimir Nazor (1985.), Milka Trnina (2002.). Ivo Pogorelić nositelj je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.) i dobitnik Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1997).