Jadranko Crnić, prvi predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske, rođen je 25. ožujka 1928. godine u Zagrebu, gdje je i umro 4. travnja 2008. godine. Njegova majka Ana bila je učiteljica, a otac Rudolf kapetan duge plovidbe i autor jednog od prvih pomorskih rječnika u Kraljevini SHS. Jadranko Crnić pohađao je pučku školu u Dugom Selu, zatim se upisao u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu pa na Pravni fakultet gdje je 1952. godine diplomirao. Iste je godine počeo raditi kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu.
U Dugom Selu je za vrijeme komunizma bio osnivač i prvi urednik Dugoselske kronike. Pravosudni ispit položio je 1955. godine. Na službi u Gospić bio je najprije sudac u Kotarskom sudu, a zatim sudac i predsjednik tamošnjeg Okružnog suda . U Lici je sa suprugom Hedvigom, s kojom ima sina Ivicu i kćer Ana-Mariju, ostao dvanaest godina. Po povratku u Dugo Selo radio je kao odvjetnik, a zatim je imenovan predsjednikom Općinskog suda. Sljedeća stepenica u njegovoj karijeri bio je Vrhovni sud SR Hrvatske gdje je bio sudac, pa predsjednik građanskog odjela te zamjenikom predsjednika suda.
Od 1. listopada 1984. godine postao je sucem Ustavnog suda SR Hrvatske čijim je predsjednikom postao 1990. godine. Crnićev prelazak iz Vrhovni u onda izrazito politizirani Ustavni sud mnogim njegovim kolegama ostao je nejasan, pogotovo stoga što je Crnić bio jedan od vodećih hrvatskih civilista, a po ondašnjim propisima suci Ustavnog suda nisu morali biti pravnici. Na čelnom mjestu Ustavnog suda Jadranko Crnić dočekao je i demokratske promjene.
Bio je član Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike Hrvatske za izradu prvog Ustava Republike Hrvatske 1990. godine. Na prvim višestranačkim izborima bio je predsjednik Republičkog odbora za njihov nadzor. U prosincu 1991. godine Jadranko Crnić imenovan je sucem Ustavnog suda Republike Hrvatske, a 7. prosinca iste godine postao je predsjednik tog suda. Četiri godine kasnije, 11. studenog 1995. godine, dobio je drugi četverogodišnji mandat. Iste godine njegov sin Ivica Crnić s mjesta ministra pravosuđa otisnuo se u odvjetničke vode. Jadranko Crnić je umirovljen 1999. godine, no nastavio je stručni, znanstveni i publicistički rad.
Godinu prije umirovljenja na Pravnom fakultetu u Zagrebu obranio je doktorat iz pravnih znanosti. Član Radne skupine predsjednika RH koja je izradila Stručne osnove mogućeg prijedloga ustavnih promjena bio je 2000. godine. Među brojnim odlukama ustavnog suda donesenim u Crnićevom mandatu jedna od poznatijih je svakako ona o neustavnosti ključnih odredbi Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, čime je i formalno priznat dug države prema umirovljenicima.Medijski je popraćena i odluka kojom je Ustavni sud ukinuo odluku predsjednika Franje Tuđmana o poništenju izbora za zagrebačku Gradsku skupštinu.
Posebno poglavlje u životu Jadranka Crnića bio je dobrotvorni rad. Od 27. veljače 1997. godine bio je predsjednik Hrvatskog Crvenog križa gdje su ga kolege upamtile po rečenici: "U svakom čovjeku postoji anđeo. Samo ga treba probuditi". Dobitnik je niza domaćih i stranih priznanja. Bio je, među ostalim, počasni građanin općina Fužine i Mrkopalj te grada Senja, vitez Vojničkog i bolničkog reda Sv. Lazara Jeruzalemskog, član Družbe Braća hrvatskog zmaja, general bojnik u pravnoj službi Oružanih snaga Republike Hrvatske... Nositelj je Spomenice domovinskog rata i dobitnik nekih odlikovanja.
Crnić je, uz ostalo, bio upravitelj i predsjednik uprave Zaklade Adris, predsjednik Upravnog vijeća HINE itd. Objavio je nekoliko stotina članaka, autor je 40 knjiga s ponovljenim izdanjima iz područja radnog, imovinskog, stambenog i ustavnog prava te dijelom obiteljskog i nasljednog prava.
Godinu poslije smrti pravnika koji je branio Ustav „kao svetinju“ , stvorena je Zaklade Jadranko Crnić. Nagrada se dodjeljuje pravnicima (sucima, odvjetnicima, javnim bilježnicima, pravnicima u poduzećima...)