Rođen je 2. srpnja 1938. u mjestu Cerovica, općina Neum, BiH gdje je završio osnovnu školu. Srednju, Klasičnu gimnaziju kod isusovaca, pohađao je u Dubrovniku. Maturirao je u Mostaru.
Medicinski fakultet završio je u Zagrebu. U Medicinskom centru Vukovar počeo je raditi 1969.
Specijalizaciju iz opće kirurgije završio je u Beogradu a poslijediplomski studij opće kirurgije u Zagrebu. Od 1974. u vukovarskoj bolnici radi s dr. Vesnom Bosanac.[PHOTOS]
Rat ga je zatekao na mjestu šefa torakovaskularne kirurgije. Tijekom opsade Vukovara obavljao je dužnost šefa ratnog saniteta općine Vukovar. UZ kirurške poslove neprekidno je radio na zbrinjavanju ranjenika, pogotovo zadnjih mjeseci borbe za Vukovar.
Nakon pada Vukovara u studenom 1991. uhićen je i odveden u logor u Sremsku Mitrovicu u Srbiji gdje je bio zatočen zajedno s dijelom hrvatskih branitelja i civila. Iako su mu se obraćali s uvažavanjem, stražari u logoru su ga tukli. Bila je pripremljena i optužnica protiv njega za rušenje SFRJ.
Na kraju je ipak izišao iz logora tijekom jedne razmjene.
Nakon izlaska dolazi u Zagreb. 1992. izabran je za saborskog zastupnika HDZ-a.
U vladi premijera Hrvoja Šarinića od 1992. do 1993. bio je ministar zdravstva. U vladi premijera Nikice Valentića od 1993. do 1995. obnašao je dužnost ministra za humanitarna pitanja.
1995. je opet izabran za saborskog zastupnika. U vladi Zlatka Mateše bio je ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od prosinca 1997. do isteka mandata, 27. siječnja 2000. Te godine ponovno je izabran za saborskog zastupnika.
Umirovljen je 2003. ali je i nakon toga aktivno pomagao hrvatskim vojnim invalidima.
Bio je predsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca od 1990. do 1991. Bio je i član Programskog vijeća Hrvatske radio-televizije. Bio je u Haagu svjedok optužbe protiv Veselina Šljivančanina.
O svojim zatočeničkim iskustvima napisao je knjigu „Glavu dolje, ruke na leđa“. Dobitnik je brojnih priznanja i odličja.
Posebno je isticao priznanje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu „Medicina - za humanost i etičnost“.
Uživao je veliki ugled u javnosti . U medijima je često nazivan „legendarnim vukovarskim kirurgom“. Sukladno liječničkoj etici i humanističkim načelima pružao je tijekom opsade Vukovara medicinsku pomoć svima, operirao je u nemogućim uvjetima.
Zadnjih godina života bio je teško bolestan, ali s tim nije opterećivao druge.
Umro je u Zagrebu 15. rujna 2008. Pokopan je na Mirogoju uz najviše vojne i državne počasti. 2012. je jedna ulica u zagrebačkom naselju Blato nazvana njegovim imenom.
„Bio je oličenje svega dobrog i prije, i u Domovinskom ratu i nakon njega“, rekla je za njega dr. Vesna Bosanac. U braku sa suprugom Lidijom imao je dvoje djece.