Miroslav Ćiro Blažević

Trener svih trenera, kako mu u Hrvatskoj tepaju, Miroslav Ćiro Blažević rođen je 10. veljače 1935. u Travniku. Prema njegovoj vlastitoj priči nogometnu karijeru započeo je u travničkom Bratstvu još 1954., a iste godine odlazi u Dinamo iz kojega 1955. nakratko prelazi u Lokomotivu.

Potom se vraća u BiH, gdje od 1956. do 1958. nastupa za Sarajevo, a u Hrvatsku se vraća 1958. kad prelazi u Rijeku čiji je prvotimac do 1961. Iz Rijeke odlazi u Švicarsku gdje jednu sezonu 1961/62. igra za Sion. U autobiografskim intervjuima priznaje da je bio prosječan igrač pa se nakon ozlijede u Švicarskoj odlučio baviti trenerskim poslom.

Od 1963. do 1967. vodio je švicarskog niželigaša Veveya, a od 1967. do 1972. na klupi je Siona, a sezonu kasnije vodi švicarski Lausanne Sports.

Miroslav Ćiro Blažević 1979. godine vraća se u Hrvatsku i preuzima Rijeku. Već iduće sezone, kad je zagrebački Dinamo zaredao s lošim rezultatima, tadašnja uprava Dinama ga dovodi kao spasitelja koji je u prvoj sezoni ondašnje jugoslavenske lige s Dinamom osvaja peto mjesto.

Godina 1982. bila je sportski vrhunac Miroslava Ćire Blaževića jer je Dinamo s njim, nakon 24 godine čekanja, osvojio naslov prvaka Jugoslavije. U Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj uslijedila je euforija a Dinamo s njim dobio je do tada neviđenu nacionalnu dimenziju. Iduće sezone s Dinamom je osvojio Kup maršala Tita, a prvenstvo Jugoslavije, koje je osvojio Partizan, izmaklo mu je za dlaku.

Dinamov "čudotvorac" 1984. vraća se u Švicarsku, preuzima Grasshopper iz Zuricha i s njim postaje prvak te zemlje. Iz Švicarske odlazi 1985. u Grčku gdje kratko vodi PAOK iz Soluna. U idućoj 1986. ponovno se vraća u jugoslavenski nogomet i preuzima FK Prištinu kojoj je prijetilo ispadanje iz ondašnje lige. Uspio je spasiti taj kosovski klub i iduće sezone ponovno se vratiti u Dinamo. 

U drugom povratku na Maksimir nije uspio napraviti neki značajniji uspjeh, pa 1988. odlazi u francuski Nantes kojega je vodio do 1990.

Nakon stvaranja Hrvatske, Ćiro koji je bio vrlo blizak s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ponovno se vraća u hrvatski nogomet i postaje trener i predsjednik NK Croatie (Dinama), te 1993. s tim klubom osvaja naslov prvaka Hrvatske i godinu dana kasnije Kup Hrvatske.

Ćiro nakon Croatie postaje hrvatski izbornik i u prvim kvalifikacijama za Euro u Engleskoj 1996. s Hrvatskom osvaja prvo mjesto u grupi ispred Italije. Kvalifikacijsku utakmicu s Italijom koja se igrala u Palermu Ćiro nije mogao voditi jer je bio u francuskom istražnom zatvoru pod sumnjom da je kao trener Nantesa sudjelovao u aferi namještanja utakmica. Nakon istrage, utvrđeno je da je hrvatski izbornik čist.

Na Euru 1996. u Engleskoj Ćiro s Vatrenima dolazi do četvrtfinala gdje je izgubio od Njemačke (1:2). Međutim, na slijedećem velikom natjecanju - Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Ćiro s Hrvatskom osvaja treće mjesto i postaje najbolji trener na svijetu.

U drugim kvalifikacijama za Euro 2000. u Portugalu Ćiro nije uspio i nakon početka kvalifikacija za SP 2002. u Njemačkoj napustio je izborničko mjesto. U jesen 2000. godine bio je prisiljen dati ostavku i iste godine preuzima reprezentaciju Irana s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002.

Nakon Irana vraća se u Hrvatsku i 2002. preuzima Osijek kojega spašava od ispadanja iz lige, a zatim ponovo vodi Dinamo. S Plavima 2003. osvaja naslov prvaka Hrvatske, ali iste godine zbog sukoba s Zdravkom Mamićem napušta Makismir, te preko kratkog vođenja slovenske Mure, dolazi u Varteks kojega vodi do kraja sezone 2004. godine.

U 2005. godini Ćiri se ispunila još jedna trenerske želja. Ondašnji sportski direktor Hajduka Igor Štimac, jedan od Ćirinih “sinova”, doveo ga je na trenersku klupu Bilih. Ćiro je splitsku avanturu započeo osvajanjem Superkupa protiv Rijeke, ali nakon sramotnih poraza od Debrecina (0:5 i 0:3) i lošeg starta u Prvenstvu Hrvatske napušta kormilo Splićana i ponovno odlazi u Švicarsku.

2008. vratio se u Hrvatsku i preuzeo Zagreb koji je imao vrlo mladu momčad. Tu sezonu Zagreb je unatoč tome što je ostao bez Mandžukića i Vrdoljaka napravio zapažen rezultat. A 2010. Ćiro preuzima BiH i na krilima euforiju tu reprezentaciju dovodi na prag Eura 2012. U dodatnim kvalifikacijama gubi od Portugala, te nakon toga odlazi u Kinu. Ponovno se vraća da spasi Zagreb od ispadanja iz lige, ali  nije uspio.

Ćiro je imao i političkih ambicija pa se nakon razlaza sa Sanaderom odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima kada je drugi put izabran Mesić. Ispao je u prvom krugu jer je osvojio tek 17.847 glasova što je bilo mršavih 0,80 posto glasova.

Ćiro je u braku sa suprugom Zdenkom od 1961. godine. Imaju troje djece - kćeri Barbaru i Katarinu, te sina Miroslava.