Rođen je 16. veljače 1930. u mjestu Sitno Donje kod Splita. Završio je Klasičnu gimnaziju Splitu 1948. Te godine upisuje slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 7. siječnja 1958.
Sredinom iste godine postaje asistent u Institutu za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Od 1966. do 1968. lektor je za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Doktorirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora. U zvanju znanstvenog savjetnika i upravitelja Odsjeka za književnost u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU djelovao je do 1990.
Tada se uključuje se u politiku. Od prosinca 1989. član je Hrvatske demokratske zajednice. Izabran je za saborskog zastupnika. U prvom i drugom sazivu Sabora bio je predsjednik saborskog Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu.
Obnašao je dužnost ministra prosvjete i kulture 1992. Za predsjednika Hrvatskog sabora izabran je 24. svibnja 1994., nakon smjene Stjepana Mesića. Na toj dužnosti ostao je do isteka mandata 1995. Zastupnik u Saboru bio je do kraja 1999.
Usporedo s tim, bio je glavni urednik časopisa Državnost 1997.. savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja 1998. a od siječnja 1999. predsjednik je državnog Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama.
Član je Hrvatskog filološkog društva od 1958., Matice hrvatske od 1962. a od 1967. Društva hrvatskih književnika. U ožujku 1980. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost. 1990. primljen je kao redoviti član u Družbu „Braće hrvatskog zmaja“. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je sa sedam visokih državnih odličja. Dobio je, među ostalim, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
U okviru svog znanstvenog rada Mihanović objavljuje eseje, kritike, rasprave, bibliografske i leksikografske priloge.
Posebice se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih tijela Tina Ujevića, Antuna Gustava Matoša, Vladimira Nazora i Antuna Branka Šimića. U biblioteci „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ priredio je brojne pisce. Objavio je deset zasebnih knjiga, za obrazovni program Hrvatske radio-televizije izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima.
Od 2000. godine je u mirovini.