Bivši hrvatski košarkaš i košarkaški trener Petar Skansi rođen je 23. studenog 1943. godine u Sumartinu na otoku Braču, od majke Marije učiteljice i oca Petra, pomorskog kapetana. Ima i starijeg brata Darka, danas redovitog profesora na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Kao dječak Petar se prvo bavio vaterpolom, čak je i igrao u mlađim naraštajima "Jadrana" iz Splita.
Potom je otkrio košarku.
Nakon što je 1961. završio Srednju pomorsku školu u Splitu, iste godine upisao je i prvi stupanj studija Strojarstva na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1970. do 1972. igrao za "Jugoplastiku" da bi potom dvije godine bio igrač talijanskog košarkaškog kluba "Scavolini Pescaro".
Nakon toga se vratio u "Jugoplastiku" gdje je igrao do 1976. godine. Od 1963. do 1970. igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije te ostvario 125 nastupa.
Igrao je do 1976. Kad se počeo baviti trenerskim poslom.
Trenersku je karijeru počeo u klubu u kojemu je završio igračku karijeru - Jugoplastici, Za razliku od igračkih, trenerskih uzora nije imao jer smatra da su svi kopirali jedan drugoga. No bilo je puno stručnjaka od kojih je učio.
S 33 godine je 1976. osvojio Kup Radivoja Koraća s momčadi koju je predvodio njegov vršnjak Rato Tvrdić. 1977. Godine je s Jugoplastikom osvojio sve što se moglo; dvostruku državnu krunu.
Godinu poslije 1978. postaje pomoćni trener u reprezentaciji Jugoslavije. Dvije godine bio je selektor jugoslavenske košarkaške reprezentacije da bi 1980. godine otišao u Italiju.
Bio je selektor u vrijeme Mediteranskih igara u Splitu 1979., a u Italiji je kao trener radio punih 18 godina. Počeo je u Scavolliniju iz Pesara, a potom je trenirao KK Fabriano, Rim, Veneciju, Bolognu, Treviso.
Najzačajnije trenerske rezultate ostvario je baš u Italiji. S Trevisom je, za našu reprezentaciju slavne 1992. godine, osvojio i naslov prvaka Italije, a kasnije je briljirao i kao trener Benettona.
Dobio je dvije Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", prvu 1992. kao trener i član srebrne reprezentacije, a drugu 2003. godine osobno. 1992. je odlikovan ordenom predsjednika Republike Hrvatske "Zvijezda Danica", a 2003. dobio je i nagradu HOO-a "Matija Ljubek" za životno djelo. Među svim priznanjima neponovljivim uspjehom smatra baš drugo mjesto u finalu protiv američkog Dream Teama.
Nikad poslije, rekao je, nije se u košarci pojavila tako jaka reprezentacija. Tu srebrnu medalju Skansi i danas doživljava kao zlato.
Iako u Sloveniji nikad nije radio kao trener, od 1984. godine živi u Ljubljani jer je investirao je u nekretnine u Sloveniji. Radio je u Veneciji, Trevisu, gradovima tek dva sata vožnje udaljenim od Ljubljane. Tamo je otvorio i tvrtku za uređenje stambenih i poslovnih interijera.
Priznaje da se time više bavi njegova supruga Damira, po struci politolog.
Njihov sin Luka nije krenuo očevim stopama. U Veneciji je završio studij arhitekture pa tamo i ostao živjeti. Kći Jana udala se u Ljubljani i rodila kći.
Od 2000. godine do danas Skansi je stručni savjetnik i predavač u međunarodnoj košarkaškoj organizaciji, FIBA, Olimpic solidarity.
Godine 2009. postao je predsjednik Splitskog kluba olimpijaca i potpredsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca. Na čak nekoliko funkcija, bio je uspješan u KK Split, klubu čiju najbolju sezonu izdvaja onu 2002/03. kada je Split bio prvak Hrvatske. Slovi za jednog od najzapaženijih trenera koji je slavnih 90-ih igračima davao slobodu igre.
Postave koje je trenirao i danas pamtimo po kreativnoj košarci.
Godine 2011. Skansi je u 68. godini života počeo raditi kao savjetnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića. Tečno govori engleski, talijanski i slovenski jezik, a hobiji su mu jedrenje i glazba.