Rođen je 11. svibnja 1949. u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i VII. Gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Arhitektonskom fakultetu.
Nakon diplomiranja zajedno s nekoliko prijatelja putuje po zapadnoj Europi.
Poslijediplomski studij završio je na J.F. Kennedy School of Goverment, na Harvardu.
Njegov otac Nikola bio je tajnik Izvršnog vijeća Sabora RH (tadašnje socijalističke hrvatske vlade) u vrijeme dok je predsjednik bio Dragutin Haramija. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, napredovao je Nikola Čačić, postao je republički tužitelj. Čačićeva majka Dragica rodom je iz sisačke Posavine.
Za vrijeme studija Radimir je upoznao svoju buduću suprugu Mariju rodom iz Varaždina. 1973. zapošljava se u Interpublicu, poduzeću koje je pripremalo sajmove za Ministarstvo vanjske trgovine Sjedinjenih Država. Za njih je realizirao međunarodne izložbe u Brnu i Parizu. Ponudili su mu mjesto predstavnika za istočnu Europu. Tada je presudila njegova supruga Marija rekavši: „Idemo za Varaždin“.
Tamo se 1978. zapošljava u tvrtki Zagorje. Uskoro s nekolicinom suradnika osniva tvrtku Coning i predlaže spajanje dva poduzeća, što mu tada nije uspjelo. U tom razdoblju predaje kao vanjski predavač na Građevinskom fakultetu u Zagrebu te na poslovnoj školi osnovanoj zajedno s Harvard business school.
1985. osuđen je zbog rušenja samoupravnog sustava SFRJ u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, no, odlukom Vrhovnog suda SR Hrvatske oslobođen je po zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
Nakon toga dobio je i nagradu za uspješne privrednike 8. maj. 1989. nakon stvaranja zakonskog okvira konačno mu uspijeva spojiti Coning i Zagorje. Uskoro za 750 tisuća maraka kupuje 25 posto dionica Zagorja. Prvi potez mu je bio uručivanje otkaza dijelu radnika za koje je tvrdio da su alkoholičari i neradnici.
S prvim višestranačkim izborima 1990. priključuje se Koaliciji narodnog sporazuma. Bio je njihov kandidat za premijera. Izgubio je na izborima za saborskog zastupnika od predstavnice HDZ-a Katarine Fuček.
Početkom 1991. tvrtka Coning dobiva posao izgradnje 1290 stanova u izraelskom gradu Ashkelonu, vrijedan 46 milijuna dolara. „Posao stoljeća“ se do rujna 1992. pretvorio u fijasko. Radnici nisu dobili nekoliko zaostalih plaća, ali su nakon nekoliko dana gladovanja ipak vraćeni u Hrvatsku i BiH. Izraelski sudovi poslije su presudili da Coning mora vratiti tamošnjim tvrtkama 8,5 milijuna dolara, što nikad nije učinjeno.
Iz tog perioda su i dva sporna poslovna pothvata u Hrvatskoj. Čačićev Coning je dogovorio izgradnju staračkog doma u Dubrovniku i tehničke škole u Zadru. Novac mu je unaprijed isplaćen, a ti objekti nisu završeni zbog ratnih djelovanja, niti je vraćen novac. Kada je to pitanje kasnije aktualizirano, Coning se pozvao na zastaru.
Čačić je kao član gradskog Kriznog stožera pregovarao s bivšom JNA o njenom odlasku iz tog grada. Bio je dragovoljni talac u autobusima koji su vojnike prevozili do granice sa Srbijom. Brigadir je Hrvatske vojske, odlikovan je spomenicom Domovinskog rata i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
1995. godine Čačić postaje saborski zastupnik, a nakon odlaska Savke Dapčević-Kučar i predsjednik HNS-a. 2000. postaje ministar u Račanovoj vladi za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Pokreće projekt gradnje autocesta te poticane stanogradnje. Te godine vodstvo stranke prepušta Vesni Pusić. 2003. postaje saborski zastupnik a 2005. mandat stavlja u mirovanje i postaje varaždinski župan. Smijenjen je 2008.
2011. nakon pobjede koalicije predvođene SDP-ov Čačić postaje prvi potpredsjednik u vladi Zorana Milanovića. Morao je odstupiti 29. lipnja 2012. nakon pravomoćne presude mađarskog suda koji ga je proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora od najmanje 11 mjeseci (uvjetno na 22 mjeseca) zbog prometne nesreće u kojoj su smrtno stradali Imrene Antal i Gyorgy Liptak. Uskoro je mjesto predsjednika HNS-a prepustio, ali ne drage volje, Vesni Pusić.
U isčekivanju potvrde te presude od hrvatskih sudova, Čačić je dao do znanja kako će se nakon povratka iz zatvora „osvetiti“ čelnicima svoje stranke koji su ga potpuno zaboravili a počeli su i smjenjivati „njegove ljude“ iz državnih tvrtki.
U zatvor je otišao u lipnju 2013., kaznu izdržava u Valturi kod Pule, radi kao knjižničar, i ima pravo na naknadu od 400 do 900 kuna. Tek nakon isteka 11 mjeseci, ima pravo tražiti izlazak na uvjetnu slobodu, zbog čega njegovi odvjetnici tvrde da je hrvatska presuda teža od one mađarske koja je to jamčila odmah po isteku tog vremena.
U travnju 2012. nakon 7 godina završen je stečajni postupak nad bivšom tvrtkom Coning holding koja se od 1995. zove Ingprojekt. Vjerovnici su prijavili potraživanja od 452 milijuna kuna od čega im je sud priznao 177 dok je ostalo otišlo u zastaru. Najveći dio potraživanja odnosi se na propali posao Coninga u Izraelu, oko 282 milijuna kuna.
Još puno ranije, imovina i radnici prebačeni su na tvrtke kćeri dok su Coning holdingu odnosno Ingprojektu ostavljene obveze i potraživanja. Vjerovnici su uspjeli naplatiti samo 80-tak tisuća kuna. U ožujku 2013. nakon 8 neisplaćenih plaća radnici tvrtke Coning d.d. podnijeli su zahtjev za pokretanjem stečaja te tvrtke pri Trgovačkom sudu u Varaždinu.
Čačićeva imovinska kartica iz 2012. otkriva da zajedno sa suprugom ima kuću u Jakopcu, dvije ruševne kuće u Dubrovniku, građevinsko zemljište u Zagrebu, apartman u Sloveniji, manji brod, dionice u 19 tvrtki... Prema medijskim procjenama, imovina mu je vrijedna 31 milijun kuna. U slobodno vrijeme igrao je tenis i posjećivao teretanu.
Redovito vježba i na odsluženju zatvorske kazne u Valturi. Živi u sobi u kojoj ne može imati mobitel. Nekoć bahati Radimir Čačić postao je dobar, uslužan, knjižnica u kojoj radi ruši rekorde, ostali zatvorenici ga poštuju a ne traži za sebe nikakve dodatne pogodnosti.