Rođen je 1951. godine u Zagrebu. Njegovi preci su grkokatolici porijeklom iz Galicije, na granici Poljske i Ukrajine. Stigli su u Hrvatsku krajem 19. stoljeća. Njegov pradjed bio je vojni kirurg, a djed Hilarion, bio je liječnik u domobranima. 1945.godine otišao je u emigraciju. Otac i majka rođeni su u Zagrebu.
Ortynski tvrdi da su Hrvati, ali nisu time opterećeni.
Radovan Ortynski u Zagrebu je po završetku srednje škole upisao Pravni fakultet, a kolege na stduiju su mu bili Ljerka Mintas Hodak i Krunislav Olujić. Poslije studija zaposlio se kao sudac na Općinskom sudu u Zagrebu. Kasnije je prešao na Županijski sud, gdje je najprije radio kao istražni sudac.
Pripremio je dokazni materijal koji je omogućio uhićenje tzv. zločinačke organizacije koncem 1999. godine. U vrijeme trajanja te istrage u jednom dnevnom listu je bila objavljena lažna osmrtnica zaštićenom svjedoku uz poruku: "Kukavice umiru često, a hrabri samo jednom". Među "ožalošćenima" bilo je i ime istražnog suca Ortynskog.
Hrvoje Petrač tužio ga je za klevetu, Ortynskog je optuživao i da ga ucjenjuje. Ortynski je opovrgao poznanstvo s njim. Vodio je i istražne postupke u slučajevima Mladena Naletilića Tute, Vinka Martinovića Štele i ubojstva Zlatka Bagarića. Potpisao je nalog za izdavanje Interpolove tjeralice protiv Milana Martića, zbog raketiranja Zagreba itd.
Na prijedlog svih šest koalicijskih stranaka Račanove vlade, uz obrazloženje da je „beskompromisan borac za pravdu" 2001. postao je glavni državni odvjetnik.
HDZ i uglednici poput odvjetnika Krunislava Olujića i Ivana Zvonimira Čička protivili su se njegovu imenovanju. Govorili su kako je sklon medijskom promoviranju, da nema dovoljno znanja te da je neistražena i sumnjiva njegova uloga u slamanju hrvatskoga studentskog pokreta krajem 1971.
Čičak je tvrdio da je Ortynski s palicom u rukama sudjelovao u rastjerivanju studenata prosvjednika, zajedno sa svojim njemačkim ovčarom. Branio se da je kao student radio u prometnoj policiji. No, i Dražen Budiša, ondašnji vođa hrvatskih studenata, a 2000. Koalicijski partner Ivice Račana, bio je zagovornik imenovanja Ortynskog.
Tadašnji predsjednik Sabora, Zlatko Tomčić , odgodio je polaganje njegove prisege zbog izjave o korumpiranosti Vrhovnog suda. Izjavu je dao u Ljubljani, poslije se ispričao.
Na čelu Državnog odvjetništva Ortynski se zadržao samo četrnaest mjeseci, a onda podnio ostavku.
Učinio je to, kaže, zbog medijskih pritisaka na Državno odvjetništvo. Ljutit na medije i vlast, optužio je institucije države i medije za spregu s organiziranim kriminalom.
Dobio je otkaz, pokušavao pronaći posao šest godina, prijavio se na čak 30 natječaja, a onda otišao u invalidsku mirovinu. Poslije je izjavio da su ga najviše razočarali Stjepan Mesić i Ivica Račan, kao i to da je policija „minirala“ rad tužiteljstva , pogotovo za vrijeme dok je ministar bio Šime Lučin koji je, prema Ortynskom, na čelo MUP-a dobio ljude koji su prosljeđivali informacije kriminalcima.
Radovan Ortynski živi u Zagrebu, oženjen je Radmilom, bivšom balerinom u Hrvatskom narodnom kazalištu.