Ranko Ostojić

Rođen je  3. listopada 1962. u Splitu. Završio je osnovnu školu „Duško Mrduljaš“, te 1981. Srednju, Centar za odgoj i obrazovanje u umjetnosti i kulturi u Splitu, smjer novinski izvjestitelj. Član je Saveza izviđača od 1968. Aktivno je igrao vaterpolo od 1974. do 1982. u VK Jadran, a potom rukomet u RK Split od 1976. do 1978.  Visoku narodnu školu u Trondheimu u Norveškoj završio je 1987. Tamo je igrao rukomet u RK Hovin i naučio norveški jezik. Slijedeće godine je diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu.

Kao srednjoškolac je počeo raditi, uglavnom fizičke poslove. 1988. je radio kao prodavač u splitskom ACY-ju. Član je SDP-a od 1990. Splitski gradski vijećnik bio je od 1990. do 1992. Dragovoljac je Domovinskog rata, bio je u Vojnoj policiji. Nakon povratka s ratišta otvorio je malu prodavaonicu. Imao je poduzeće Scout d.o.o. gdje je bio direktor.  Nakon što su mu 1995., kako je izjavio, ukrali tri tone bakarala morao je zatvoriti tu trgovinu.

Nakon toga je određeno vrijeme bio nezaposlen a potom se zapošljava kao djelatnik Crvenog križa u Kninu gdje je radio 1996. i 1997.  Od 1997. do 2000. Je načelnik upravnog odjela za gospodarenje resursima grada Splita. Nakon pobjede SDP-a na izborima 2000. postaje ravnatelj splitske policijske uprave. 2001. dolazi na dužnost ravnatelja hrvatske  policije u Zagrebu.   Kao ravnatelj policije Ranko ostojić ostat će upamćen što je, nakon tajnog sastanka u Vladi, na kojem je uz druge, bio  i operativni šef  britanske obavještajne službe MI6 Boyd ,  5. veljače 2003. kao ravnatelj policije potpisao  pokretanje akcije Cash (gotovina na engleskom) čija je svrha bila uhićenje generala Ante Gotovine kojeg je tada tražio Haaški sud.

Na  dužnosti ravnatelja policije Ostojić ostaje do siječnja 2004.

Od 2005. do kolovoza 2007. je član Uprave Slobodne Dalmacije. Potom postaje direktor investicija i šef izgradnje nove zgrade tog splitskog dnevnog lista u Dugopolju. Na parlamentarnim izborima 2007. Izabran je za saborskog zastupnika. Slijedeće godine postaje član Predsjedništva SDP-a. U Saboru je bio predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

U to vrijeme bio je šef splitskog SDP-a. Mediji su izvještavali o poremećenim odnosima u toj stranci. Ostojića su optuživali da je izgubio izbore od HDZ-ovca Božidara Kalmete, potom je izgubio i izbore u utrci za gradonačelnika Splita protiv Željka Keruma, a na kraju je izgubio i unutarstranačke izbore na kojima ga je pobijedio Marin Jurjević. Prigovaralo mu se da se okružio isključivo onim osobama koje ga bezrezervno podržavaju.

Unatoč tome, nakon pobjede koalicije koju je predvodio SDP na parlamentarnim izborima 2011. Ostojić postaje ministar unutarnjih poslova.  Nakon odlaska Nevena Mimice za povjerenika u Europskoj komisiji, izabran je za potpredsjednika vlade. Dužnost će mu biti pripremiti Hrvatsku za ulazak u schengenski prostor.

U vrijeme obavljanja ministarske dužnosti stanovao je u stanu u vlasništvu medijskog poduzetnika Ninoslava Pavića, kod kojega je bio zaposlen u vrijeme dok je bio u upravi Slobodne Dalmacije. Zbog pritiska javnosti i mogućeg sukoba interesa morao je izići iz tog stana.

Oženjen je, sa suprugom Anom profesoricom matematike, ima dva sina, Brunu i Lovru. U imovinskoj kartici prijavio je stan od 51 kvadrata u roditeljskoj kući, suvlasništvo kuće na selu u Dugopolju u naselju Vučkovići, udjel u maslinicima i zemlji u Povljima na otoku Braču te osobni automobil Suzuki Grand Vitara. Hobi su mu skijanje i izviđači.

Nikada poslije nije progovorio o akciji „Cash“ koja je polazila od pretpostavke da se Gotovina krije na području Hrvatske između Donjeg Lapca i Srba. Zadnja rečenica u Naredbi o pokretanju te akcije glasila je da se „zbog visoke razine tajnosti neće izraditi pisani, operativni plan akcije“.