"Kad taj Carrington dođe u Hrvatsku, treba ga objesiti o rep konja bana Jelačića, jer to je razbojnik jedan" - rekao je o međunarodnom posredniku o razriješenju jugoslavenske krize 1991. lordu Carringtonu.
Rođen je 27. prosinca 1927. u mjestu Radaljice kod Benkovca. Njegov otac, Jure Ninčević Đodan, mjesni činovnik, bio je u partizanima. Za vrijeme talijanske okupacije prekida školovanje jer mu otac ne dopušta primiti diplomu na talijanskom jeziku. Otac mu je poginuo u sukobu s četnicima 1944. Sa sedamnaest godina i on odlazi u partizane. Bio je više puta ranjavan. Bio je zapovjednik voda i komesar čete.
Više razrede gimnazije pohađao je u Zagrebu i Banjoj Luci. Vojno-političko učilište završio je u Beogradu 1949., a Višu vojnu akademiju topničkog smjera u Ćupriji 1953. Vojsku napušta u činu poručnika 1956. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1960. gdje ostaje raditi kao asistent.[PHOTOS]
Predavao je političku ekonomiju, specijalizirao se iz područja ekonomskih snanosti 1963. na Sveučilištu u Haagu. Doktorirao je 1965. Temom Zakon vrijednosti u sovjetskoj ekonomskoj teoriji. Slijedeće godine obranio je habilitacijski rat te 1967. bio izabran za docenta pri katedri za političku ekonomiju na zagrebačkog Pravnom fakultetu.
Kao izvanredni profesor predavao je 1969. na Fakultetu političkih znanosti međunarodne ekonomske odnose, a na Filozofskom jugoslavenski privredni sistem. Gospodarski tajnik i član Predsjedništva Matice hrvatske bio je od 1969. do 1971. Držao je predavanja na brojnim inozemnim sveučilištima, u Haagu, Moskvi, Lenjigradu, Salzburgu, u Sjevernoj Americi.
Zastupao je tezu o gospodarskoj eksploataciji Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji. Nastupao je na javnim tribinama i masovnim političkim skupovima. Vodio je polemike s tadašnjim partijskim ideologom Stipom Šuvarom u Kolu, Našim temama i Vjesniku. Nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu 1971. njegov progon zatražio je osobno tadašnji jugoslavenski predsjednik i šef partije Tito.
Uhićen je u siječnju 1972., istražni postupak protiv njega trajao je dvije godine, optužen je da je od 1963. djelovao kao ideolog hrvatskog „masovnog pokreta“, osuđen je na šest godina zatvora i četiri godine zabrane javnog istupanja. U zatvoru u Lepoglavi odležao je pet godina.
Nakon izlaska iz zatvora kao znanstveni savjetnik zapošljava se 1984. u Institutu za financije Sveučilišta u Zagrebu. Tu je radio do 1990. Na početku demokratskih promjena priključuje se HDZ-u. Između dva izborna kruga 4. svibnja 1990. na javnom skupu HDZ-a Dani hrvatskog barjaka kazao je: „Znamo mi gdje je granica drevne hrvatske države. Neće ona vječno biti na Uni. (...) Neće proći ni pet godina, a ovaj će se barjak vijoriti navrh gore Romanije“.
1990. je izabran za saborskog zastupnika. Bio je predsjednik Odbora za budžet i financije, predsjednik Ekonomskog savjeta RH, a vratio se i kao docent na Pravni fakultet. 1991. je kratko, petnaest dana, bio ministar obrane, i tako postao ministar s najkraćim mandatom u Hrvatskoj.
Nije štedio ni svoje političke protivnike ali ni stranačke kolege. Tadašnjem predsjedniku Sabora Žarku Domljanu poručio je da se ne ponaša kao „faraon“ u vezi sa saborskim poslovnikom, Matu Granića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova koji je bio u Kanadi pitao je „... što radi tamo, ne lovi valjda jelene, kada su ovdje problemi, ovdje je rat“. Jednom je kazao da Hrvata ima više od 12 milijuna. Njegova političa retorika bila je neobuzdana.
1991. je postao potpredsjednik Matice hrvatske, 1992. je ponovno izabran za saborskog zastupnika, bio je na čelu Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, bio je član Predsjedništva HDZ-a, 1993. je promaknut u čin pričuvnog general bojnika. Objavio je više knjiga i studija: Ekonomska politika Jugoslavije, 1990., Yugo tragedija, 1990., Bosna i Hercegovina - hrvatska djedovina: kroz povijesna vrela, 1994., Crvena Hrvatska – Dubrovnik i Boka o Kotora, 2003.
Umro je u Dubrovniku 2. listopada 2007. Dvije godine kasnije umrla je i njegova supruga Sonja Đodan.
strasni simaga neka pociva u miru!