Književnica i novinarka Slavenka Drakulić, djevojačkog prezimena Sušanj, rođena u Rijeci 4. srpnja 1949. godine, živi u Stockholmu i Zagrebu. Udata je od 1993. za švedskoga novinara Richarda Swartza, koji je njezin treći muž. Majka je 19 godina mlađe Rujane Jeger, arheologinje po struci, svojedobno novinarke, prevoditeljice, a danas kolumnistice i književnice.
U mladosti je bila prilično bunotovna. Nakon svađe s autoritarnim ocem, oficirom JNA, kao gimnazijalka je pobjegla od kuće u inozemstvo. Radila je kao "baby sitterica", međutim svijet šezdesetosmaša, hipija i slobodne ljubavi bio je njen svijet.
Na Sveučilištu u Zagrebu završila je 1976. studije komparativne književnosti i sociologije. Od 1982. do 1992. bila je stalna novinarka u tjedniku Danas i reviji Start. U tom razdoblju mahom je pisala o femiističkim temama. Njezin prvi naslov - knjiga novinskih tekstova "Smrtni grijesi feminizma", izdana 1984. godine, bila je prva feministička knjiga u nas, a vjerojatno i u cijeloj istočnoj Europi.
Njena djela prevođena su na dvadesetak jezika. Za vrijeme rata napustila je Hrvatsku. Neko vrijeme u Hrvatskoj je njezine tekstove i knjige objavljivao samo Feral Tribune. Ipak, u Hrvatsku se redovito vraća.
Danas je stalna suradnica časopisa The Nation, a njezini su tekstovi objavljeni i u The New Republicu, The New York Timesu i The New York Review of Booksu, Süddeutsche Zeitungu, Internazionaleu, Dagens Nyheteru, The Guardianu, The Nationu, La Stampi, Dagens Nyheteru, Frankfurter Allgemeine Zeitungu, Politikenu...
U kampanji "Hrvatska u Europskoj uniji, rastemo zajedno" Europska komisija predstavljala je Slavenku Drakulić kao poznatu hrvatsku publicistkinju i autoricu romana Hologrami straha, Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema, Frida ili o boli, te pet publicističkih knjiga – Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali, Balkan Express, Cafe Europa, Oni ne bi ni mrava zgazili: Ratni zločinci na sudu u Haagu i Mali vodič kroz Muzej komunizma.
Na crticama iz života Slavenke Drakulić redatelj Petar Krelja snimio je dokumentarac "Slavenka ili o boli", premijerno prikazan 2011. godine,. Film govori o njezinoj potresnoj i teškoj bolesti koja ju je ugrozila u dobi od 27 godina, te odvažnoj borbi protiv opake bolesti i presađivanjima bubrega koji su joj spasili život. Krelja je i 1984. snimio dokumentarac "Na primjeru mog života", kada je Slavenka Drakulić bila u vrlo neizvjesnoj situaciji jer tada još nije znala hoće li dobiti bubreg.
Nakon razvoda od prvog supruga Slobodana Drakulića, sociologa, sredinom sedamdesetih, pa od drugog supruga Mirka Ilića, ilustratora i dizajnera, sredinom osamdesetih, ostala je samohrana i bolesna u Zagrebu, s kćeri Rujanom u dobi od 16 godina. Obje su vodile tešku borbu s otkazivanjem Slavenkinih bubrega. Godinama je bila na dijalizi u potpunoj neizvjesnosti, dok joj 1986. nije u Americi transplantiran bubreg. Potom je počela pisati romane.
1987. objavila je Holograme straha. U tom, svom prvom romanu, autobiografskom, plete potresnu ispovijed u kojoj prikazuje i društveni kontekst bolesnika na dijalizama i njihova nadanja u transplataciju.
No, početkom devedesetih godina opet je uslijedilo otkazivanje bubrega i dijalize. Ni tada se nije prepustila , nego je uz dijalize pratila suđenja ratnim zločincima u Haagu i, naravno, napisla knjigu
- Oni ne bi ni mrava zgazili. Opet joj je presađen bubreg i opet u Americi, 2004. godine, od žive donorice, a ne umrle osobe. Sve je sretno završilo, a Slavenka Drakulić je napisala roman.
U knjizi Tijelo njenog tijela piše o susretima s donorima i o tome kako su ljudi voljni činiti dobro, iako se često čini da je obrnuto. Željela je shvatiti svoju donoricu Christine Svenson koju je upoznala nakon transplatacije. Morala ju je pitati zašto je odlučila donirati bubreg potpunom strancu.
U romanu Frida ili o boli, objavljenom 2007., također razrađuje transformaciju iskustva bolesti na primjeru života slikarice Fride Kahlo, Meksikanke njemačkoga podrijetla. Pozornost javnosti privukao je 2010. i kasnijih godina film Kao da me nema (As If I'm Not There), irske redateljice Juanite Wilson. Snimljen prema istoimenom romanu Slavenke Drakulić, govori o silovanjima Muslimanki u srpskim logorima za vrijeme rata u BiH.
Živeći na potezu Zagreb-Beč-Stockholm Slavenka Drakulić i njezin suprug Richard Swartz u posljednje vrijeme uglavnom pišu za novine.