Hrvatski rukometni reprezentativac i trener Slavko Goluža rođen je u Pješivac-Kuli, u općini Stolac, BiH, 17. rujna 1971. godine. Odrastao je u Metkoviću, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kratko je trenirao u nogometnom klubu Neretva iz Metkovića, a poslije se prebacio u rukomet. Prve treninge odradio je u Rukometnom klubu Mehanika (danas RK Metković).
Kao dijete počeo je igrati nogomet u Neretvi iz Metkovića, trenirao ga je otac Darija Srne. Slučajno, nakon jednog školskog natjecanja u rukometu, primijetili su ga treneri pozvali ga da im se pridruži. Bilo je u dvojbi - nogomet ili rukomet? Jedno vrijeme trenirao je oboje; sedam dana nogomet, sedam dana rukomet. Sjeća se i prve medalje u Bjelovaru, na pionirskom prvenstvu. Kad je došao doma, a majka mu je rekla: - I ti se za to znojio?
Kao 17-godišnjak u rodnom gradu svima je govorio da će jednom igrati za reprezentaciju, i da će biti kapetan. Nitko se na to tada nije obazirao.
Nakon RK Mehanika Metković, igrao je i za RK Meković Jambo, RK Badel 1862 Zagreb, mađarski KC Fotex Veszprem, njemački Tus Nettelstatdt Lübeeke, te francuski Paris Saint-Germain Handball. S RK Badel 1862 Zagreb po devet je puta osvajao nacionalno prvenstvo i kup. Osvojio je Kup europskih prvaka 1992. i 1993. godine, i superkup IHF, 1992. S RK Metković Jambo osvojio je KUP EHF, 2000., Hrvatski kup 2001.i 2002.
Prvu medalju ne velikim natjecanjima osvojio je na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. godine. Bila je to bronza. Igrao je i na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Ateni 2004. i oba puta osvojio zlatnu medalju, kao i na SP-u u Portugalu 2003. Na sljedećem SP-u u Tunis 2005. osvojio je srebrnu medalju. Iza njega su i zlatne medalje na Mediteranskim igrama koje je osvojio je u Tunis 2001., te u francuskom Languedoc-Roussilon 1993.
2001. godine proglašen je rukometašem godine, a njegova je ekipa četiri puta bila proglašena ekipe godine 1992., 1993., 1996. i 2003. Goluža je dvostruki dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", (1996.) i (2004.) kao član Hrvatske rukometne reprezentacije.
Na Euru u Švicarskoj 2006. nastupio je posljednji put. Goluža je tada prestao igrati rukomet. Odlučio se za trenersku karijeru i zahvalan je Linu Červaru što ga je uzeo za pomoćnika.
Bogata karijera zaključena je s gomilom odličja, trajala je od 1990. do 2006. Goluža je i danas igrač s uvjerljivo najviše - čak 246 - nastupa za rukometnu reprezentaciju. Za dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora izabran je 2008. godine.
U Hrvatskom rukometnom savezu danas je instruktor za muški rukomet i trener nacionalnih selekcija. Kao izbornik u nepunih godinu dana osvojio je tri brončane medalje s hrvatskom rukometnom reprezentacijom na tri najveća svjetska rukometna natjecanja: na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012., na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., te na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013.
Nakon pobjede sa Srbijom Goluža je šokirao svijet, među ostalim i glumicu Angelinu Jolie izjavom "Ništa nam neće ovaj dan pokvariti.
Pokazali smo da smo bolji od Srba na neutralnom terenu. Ne mogu se oteti dojmu, ova pobjeda podsjeća me baš na film Oluja".
Tijekom aktivne igračke karijere, a i poslije, Slavko je podržavao HDZ. Nastupao je na njihovim predizbornim spotovima, bio član liste HDZ-a za Metković. Na predsjedničkim izborima 2009. podržavao je Andriju Hebranga .
Na optužbe da ga je HDZ postavio na mjesto izbornika, Goluža je odgovorio: - Što kažu, je li HDZ i osvajao sve medalje i pobjeđivao umjesto mene, je l’ odigrao sve moje utakmice i zaradio sve moje modrice, lomove? Nemam nikakvih političkih ambicija, imam samo svoje građansko pravo opredijeliti se i ne vidim u tome baš nikakav problem, niti išta loše.
Goluža je 2012. godine proglašen hrvatskim rukometnim trenerom godine. No upravo u to vrijeme krenule su glasine o raspadu njegovog braka sa suprugom Ivom.
Medijski napisi kulminirali su 2013. godine, a onda utišali. Par je ipak ostao zajedno.
- Obitelj je početak i kraj svega. Moja je obitelj uvijek uz mene i u danima pobjede, ali i poraza. To je jednostavno naš način života. Svjestan sam da je moj izostanak od kuće veliki teret s kojim se moja obitelj mora nositi, zato skidam kapu supruzi koja je predivna žena i koja bez ikakvih problema drži četiri kuta naše kuće u danima mog izostanka, ali i sinu Ivanu koji izrasta u predivnog dečka - odgovorio je tada Goluža.