Rođen je 1951. u mjestu Zavojane kod Vrgorca. Njegov otac Jozo se bavio vinogradarstvom, a majka Neda je bila domaćica. Ima sedam godina mlađu sestru Dubravku. Tijekom Drugog svjetskog rata njegovi roditelji bili su u zbjegu na Sinaju u El Shattu.
Kad je krenuo u srednju elektrotehničku školu preselili su se u Split gdje mu je otac radio kao vozač. Tada se upisao u izviđače i počeo odlaziti u planine. Otac je bio protiv toga, skrivao mu je gojzerice.
„Nije mu bilo jasno zašto bi se netko iz čista mira verao po planinama“, rekao je o njegovom protivljenju. 1968. je završio alpinističku školu u splitskom Planinarskom društvu „Mosor“.
Nakon završetka srednje škole otišao je raditi na prekooceanske brodove kao električar. Kad je zaradio nešto novca, vratio se na kopno, kupio penjačku opremu i krenuo u planine. 1975. je sudjelovao u ekspediciji na planinu Hindukush, kada se popeo na najviši vrh Afganistana.
Bio je fotograf, slobodni snimatelj i novinar „Slobodne Dalmacije“. Kasnije se zaposlio kao montažer na televiziji. Osim alpinizmom bavio se speleologijom, ronjenjem, bio je i aktivni skijaš.
Popeo se na najviše vrhove svih kontinenata, osvojio je tri najviša vrha na svijetu. Na Mount Everestu je bio 1979. kada se zajedno sa slovenskim penjačima popeo na taj vrh novim smjerom. Na tom vrhu bio je i deset godina kasnije.
Spustio se na 1.395 metara duboko u Lukinu jamu na Velebitu. S jednom međunarodnom ekspedicijom na skijama je stigao na Sjeverni pol. Fotografije s njegovih putovanja bile su na brojnim zajedničkim i samostalnim izložbama.
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu imao je izložbu „Fotografije od tisuću devetsto pedesete do danas“. Autor je brojnih novinskih članaka, feljtona, kalendara i knjiga „Put na vrh svijeta“, „Sedam vrhova“ i „Svete planine svijeta“. Režirao je oko 80 dokumentarnih filmova u sklopu putopisnih serija koji su prikazani na Hrvatskoj televiziji.
Na Filmskom festivalu u Trentu 1999. njegov film „Reticent wall“ osvojio je Srebrni encijan za najbolji sportski dokumentarni film. Na festivali u Italiji, Slovačkoj i Austriji dobio je nagrade za film „Dhaulagiri Express“. Rezultati ga svrstavaju u jednog od najuspješnijih hrvatskih i svjetskih alpinista.
Početkom devedesetih sudjelovao je u Domovinskom ratu. Njegov sin Joško, iz prvog braka sa Smiljanom, još se kao srednjoškolac bio prijavio u HOS. Uspio ga je nagovoriti da se vrati i završi srednju školu. Nekoliko mjeseci kasnije, unovačen je.
Bio je tri godine na ratištu. Sreli su se tijekom Oluje u Kninu. „On je bio u postrojbi Vojne policije, a meni je zadatak bio da tehnički osposobim TV studio u Kninu, bio je to zaista poseban susret“, poslije je rekao.
Zajedno sa sinom bio je član Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS). 2007. je njegov sin poginuo vozeći motocikl na cesti kod Drvenika. Tada je ozlijeđena i njegova supruga. Sudjelovao je u spašavanju vatrogasaca tijekom kornatske tragedije. U drugom braku sa suprugom Verom ima dvije kćeri, Maju i Ivu.
Na pitanje koji je motiv ići u planine gdje se često događaju i nesreće, kazao je: „Izazov, ta ponekad vrlo okrutna, a ponekad čudesno lijepa borba čovjeka s prirodom“.