Rođen je 20. svibnja 1959. godine u Družbincu u općini Petrijanec pokraj Varaždina, od oca Ivana i majke Marte, rođene Dombaj. Kršten je 30. svibnja u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijanecu i dobio krsno ime Vladimir Ivan. Odrastao je u obiteljskom domu, a u Petrijanec je išao u osnovnu školu. Maturirao je 1978. na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati.
Teologiju i filozofiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1985. diplomirao. Te godine, 30. lipnja, zaređen je za prezbitera zagrebačke nadbiskupije.
Kao kapelan službovao je u župi sv. Josipa na Dubovcu u Karlovcu i u naselju Špansko u Zagrebu. Godine 1989. magistrirao je u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat De libero arbitrio et de gratia Ivana Patrišića (1636-1708), koji je radio pod vodstvom red. Prof. dr. Ivana Goluba.
Potom je bio od 1990. do 1995. župnik u Hrastovici i od 1992. do 1995. u Petrinji. Sa svojim pukom tu je doživio i preživio agresiju, ubijanja, rušenja i progon, sve strahote rata u Hrastovici, Petrinji i Mošćenici u kojoj je kao prognanik živio uz crtu razdvajanja s okupiranim područjem.
Na KBF-u u Zagrebu postigao je licencijat 1989. godine, a 1997. doktorat iz teologije s disertacijom pod naslovom Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707 - 1781) - značajke.
Od 1995. godine predavao je pri Katedri dogmatske teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, 1998. izabran je za višega asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomoćnim zagrebačkim biskupom i titularnim biskupom Ruspe, a zaređen je zajedno s mons. Josipom Mrzljakom za biskupa 6. veljače 1999. godine i ustoličen u zagrebačkoj katedrali. Obavljao je poslove generalnoga vikara Nadbiskupije i biskupskog vikara za podučje Siska.
U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji od travnja 2004. obavlja poslove predsjednika Komisije Iustitia et pax te Vijeća za ekumenizam i dijalog. Član je i biskupskih komisija za dijalog sa SPC i za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.
Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 5. prosinca 2009. prvim biskupom ponovno uspostavljene Sisačke biskupije. Ustoličen je u Sisku 6. veljače 2010.
Autor je knjiga Vrijednosti svakodnevnice, Zapisi s ruba – o Bogu ljepote, o Svetom Trojstvu, ćivotu i ljubavi, Novo staro lice Boga, koje su objavljene 1995., te 1997,. godine izdane knjige pod naslovom Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707-1791): značajke, koja je, ustvari, njegova doktorska disertacija. Napisao je pa objavio 1999. knjigu Župnik na prvoj crti, kada i Zapise s ruba,
Vrijednosti svakodnevice Glas Koncila mu je objavio 2002., a Krščanska sadašnjost knjigu Marija, Majka Sina Božjega 2003. godine. Knjiga Veće ljubavi nitko nema od ove izdana je 2004.
Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Juraj Križanić i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić.
Objavljuje svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije u Bogoslovskoj smotri, Riječkom teološkom časopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim časopisima.