Pjevač

Željko Bebek

Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Željko Bebek (1)
Foto: Pixsell
Željko Bebek (1)
Foto: Pixsell
Željko Bebek (1)
Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Željko Bebek (1)
01.12.2016.
u 00:00
U školi je svirao mandolinu koju je ubrzo zamjenio gitarom. Kad se u gimnaziji pročulo da "ima jedan mali koji dobro pjeva", počele su mu stizati ponude od bendova. Bebek je prihvatio onu od "Kodeksa".
Pogledaj originalni članak

Hrvatski pjevač rock i pop glazbe Željko Bebek rođen je 16. prosinca 1945. godine u Sarajevu od majke Katarine i oca Zvonimira. Majka mu je lijepo pjevala i radi njezina se glasa inficirao glazbom. Upisao se u školski zbor i poželio svirati neki instrument.

Kako je u školi postojao  mandolinski orkestar počeo je s mandolinom koju je ubrzo zamijenio gitarom. Od glazbenog obrazovanja ima samo ono što je naučio u osnovnoj školi. Ubrzo je počeo pjevati i na školskim priredbama.

Sa samo 16 godina priključio grupi "Eho 61". Prije Bebekova dolaska u istoj je grupi svirao  Kornelije Kovač.  

Kad se u gimnaziji pročulo da "ima jedan mali koji dobro pjeva", počele su mu stizati ponude od bendova. Bebek je prihvatio onu od "Kodeksa". Našao je grupu, ali kako basist više nije htio u njoj svirati Bebek se dao u potragu za novim basistom. Našao ga je u bendu Beštije, a zvao se Goran Bregović.

S Bregovićem pojačani "Kodeksi" dobivaju ponudu da sviraju u jednom napuljskom klubu. Lako su stekli redovitu publiku, no kad ih je bubnjar Milić Vukašinović inficirao Led Zeppelinima i Black Sabbathom, dobili su otkaz po svim lokalima u kojima su svirali. Prvo se ljutiti Bebek vratio u Sarajevo, a potom i ostali.

Bebek je po dolasku u Sarajevo 1970. osnovao bend "Novi Kodeksi" s Edom Bogeljićem, ali ubrzo je morao u JNA. Po njegovu povratku iz vojske, 1972., Bregović ga je pozvao da pjeva s njegovom novom grupom "Jutro", no kad ih je krajem 1972. godine napustio Ismet Arnautalić sa sobom je odnio i pravo na ime grupe.

Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Željko Bebek (1)
Foto: Pixsell
Željko Bebek (1)
Foto: Pixsell
Željko Bebek (1)
Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Željko Bebek (1)

Zato su se 1. siječnja 1974. godine službeno nazvali "Bijelo dugme" i već prvim albumom "Kad bih bio bijelo dugme" polučili uspjeh i euforiju. Prva asocijacija na ‘70-e, ‘80-e, kad je "Bijelo dugme" bio neprikosnoveni bend, Bebeku danas njegova je mladost. Iako je od života uvijek uzimao samo najbolje, za sobom nije ostavljao ženske suze.

- Bez obzira na agresivne nastupe s pozornice, osjetljiv sam na patnje žene i djece. Na žensko biće sam silno osjetljiv, bez obzira je li to sestra, prijateljica, majka, susjeda, neka djevojčica - kaže Bebek.

Nekad intenzivan, rokerski način života, nije bio kriv za raspad njegova dva braka, prvi sa Spomenkom, a drugi sa Sandrom. Rock’n’roll, objašnjava, ne podrazumijeva divljanje u smislu napuštanja bilo koga. Više je to, govori, divljanje na pozornici.

Nikad se, kako tvrdi,  nije drogirao, tukao, bio agresivan. Danas je u trećem, sretnom braku sa suprugom Ružicom. S njome ima dvoje djece Katarinu i Zvonimira, a iz prethodnih brakova kćeri Silviju i Binacu. 

Iz razdoblja najveće slave s "Bijelim dugmetom", sjeća se atmosfere Boom festivala na koji su dolazili dva puta. Kao najveće rokersko okupljanje pamti prvi koncert "Bijelog dugmeta" kod Hajdučke česme 1977. i tri velika koncerta 2005. u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Iz benda je Bebek izašao 1984., zbog  svađe s Bregovićem oko novca.

Bregović je, naime, kao autora pjesama uglavnom potpisivao sebe, a Bebek mu se usprotivio zato što Bregović ni jednu pjesmu nije donio gotovu. Donio bi, rekao je Bebek, samo ideju koju bi bend zajedno u studiju dorađivao. Kada je Bebek 1984. godine tražio da se novac pravednije podijeli, Bregović ga je izbacio iz benda!

Ista se priča kasnije ponovila i s druga dva vokala Mladenom Vojičićem Tifom i Alenom Islamovićem. Bregović i Bebek prvi put su progovorili nakon 26 godinu, tijekom tri velika koncerta "Bijelog dugmeta" u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.

S Bijelim dugmetom Bebek je snimio osam albuma "Kad bi' bio bijelo dugme" (1974.), "Šta bi dao da si na mom mjestu" (1975.), "Eto! Baš hoću!" (1976.), "Bitanga i princeza" (1979.), "Doživjeti stotu" (1980.), "A milicija trenira strogoću i druge pjesmice za djecu" (1983.), "Uspavanka za Radmilu M." (1983.) i "Bijelo Dugme (Kosovka devojka)" (1984.).

U solo karijeri objavio je 12 albuma "...skoro da smo isti" (1978.), "Mene tjera neki vrag" (1984.), "Armija B" (1985.), "Nitko više ne sanja" (1989.), "Pjevaj moj narode" (1989.), "Karmin, pjesma i rakija" (1990.), "...A svemir miruje" (1992.), "Gori svijet...ti ćeš ga ugasiti" (1994.), "Puca mi u glavi" (1995.), "S tobom i bez tebe" (1999.), "Ošini po prašini (2000.) i "Kad poljubac pomiješaš sa vinom" (2012.).

Bebek se smatra jednim od najboljih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije, a s pjevačima "Bijelog dugmeta" koji su u bend došli nakon njega - Mladenom Vojičićem Tifom i Alenom Islamovićem i danas često nastupa. U Zagrebačkoj je Dubravi meko vrijeme imao kafić "Tajna veza" (po jednom od najvećih hitova "Bijelog dugmeta").

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.