Zvonimir Boban rođen je 8. listopada 1968. u Imotskom. Najveći dio bogate nogometne karijere, čak punih deset godina od 1991. do 2001., bio je igrač Milana u koji je 1991. prešao iz zagrebačkog Dinama za ondašnje prilike vrtoglavih 12 milijuna dolara.
Dres Milana Boban je nosio punih devet godina, bio standardni prvotimac, čak i kapetan višestrukog talijanskog i europskog prvaka. S Milanom je 1994. osvojilo naslov prvaka Europe, iduće godine s njim igrao finale, četiri godine osvajao naslov prvaka Italije i tri talijanska Superkupa.
Za Milano je odigrao 251 utakmicu, postigao 30 golova, a navijači tog kluba toliko su ga obožavali da su ga proglasili najboljim stranim igračem u povijesti Milana.
Deset godina nakon potpisa ugovora s Milanom, 2001. godine Zvone odlazi iz Italije u Španjolsku potpisujući ugovor s Celta Vigom. U tom klubu odigrao je tek nekoliko utakmica i kad je vidio da u zenitu svoje karijere neće moći dati novom klubu ono što je mislio, na vlastiti zahtjev raskinuo je ugovor odrekavši se svih novčanih beneficija i u listopadu 2001., puno prije nego što je namjeravao, završio svoju veliku nogometnu karijeru.
Na njegovom oproštaju u Maksimiru 8. listopada 2002., Boban je okupio skoro sve nogometne legende koje su igrale u njegovo vrijeme, i pred prepunim Maksimirom uz ovacije otišao u nogometnu mirovinu.
Zvonimir Boban nogomentu karijeru započeo je kao desetogodišnjak u NK Mračaju iz Runovića, klubu iz kojega su potekli legendarni Ivan Iko Buljan i Ivan Gudelj. Tih je godina u tom imotskom niželigašu igrao njegov otac Marinko koji je na treninge iz sedam kilometara udaljenog Imotskog svakodnevno dovodio sinove - starijeg Dražena (1996.) i mlađeg Zvonimira.
Braća su trebali nogometni karijeru nastaviti u Hajduku, ali su tadašnji stručnjaci za mlade nogometaše krivo procijenili da Zvone nije igrač za njih. Otac Marinko, prodao je veliku trokatnicu u Imotskom, pokupio obitelj - suprugu Mariju, kćer Ivu i dvojicu nadarenih sinova, i preselio u Zagreb 1983. godine.
Za prvu momčad Dinama Zvonimir Boban debitirao je kad je bio u 18. Godini. Bio je najmlađi kapetan Dinama, s 19 godina. Za Dinamo je odigrao 109 utakmica u šest sezona. Svoje domoljublje i privrženost plavom dresu dokazo je 13. svibnja 1990. na utakmici protiv Crvene Zvezde u Maksimiru.
Nakon što su navijači Zvezde izazvali nered i prekid utakmice, milicajci su po travnjaku počeli naganjati i palicama tući navijače Dinama. Boban to nije mogao otrpjeti pa je nasrnuo na milicajca zbog čega je bio suspendiran od ondašnjeg Fudbalskog saveza Jugoslavije i nije otišao na Svjetsko nogometno prvenstvu 1990. u Italiji. Tu prekinutu utakmicu između Dinama i Zvezde, CNN je u siječnu 2011. proglasio jednom od pet utakmica koje su promijenile svijet.
Reprezentativnu karijeru započeo je u bivšoj državi. Bio je drugi najbolji igrač, poslije Roberta Prosinečkog, mlade reprezentacije Jugoslavije do 20 godina koja je osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u 1987. Čileu. Na tom turniru postigao je tri gola i odlučujući jedanaestarc u finalnoj utakmici.
Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije igrao je sedam utakmica. Prvi nastup za nogometnu reprezentaciju Hrvatske Boban je imao 22. prosinca 1990. u prijateljskoj utakmici protiv Rumunjske. U kockastom dresu s kapetanskom vrpcom odigrao je 51 utakmicu i zabio 12 golova.
Predvodio je najbolju generaciju hrvatskih reprezentativaca koji su pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojili treće mjesto. Malo je nedostajalo da generacija koju je kao kapetan vodio završi u finalu s Brazilom. Hrvatska je u polufinalu vodila protiv domaćina Francuske, ali je onda Boban napravio grešku iz koje su Francuzi izjednačili I, na kraju, pobijedili i osvojila naslov prvaka svijeta.
Svoju posljednju utakmicu u reprezentativno dresu Zvonimir je odigrao protiv Francuske u prijateljskom susretu 1999. Pokojni hrvatski radio reporter Ivo Tomić u prijenosima utakmica znao je Bobana titulirati kao " nogometnog bana”.
Nakon zavšetka karijere Zvonimir Boban posvetio se obitelji i fakultetu. Diplomirao je povijest 2004. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu " Kršćanstvo u Rimskom carstvu", a nekoliko godina bio je i predsjednik uprave Sportskih novosti.
Boban se nije htio aktivirati u hrvatskom nogometu. Godinama radi kao komentator na SKY Italia, komentirajući tamošnje prvenstvene utakmice. Piše i kolumne za La gazzetta dello Sport, a tamošnja nogometna javnost cijeni ga I kao izvrsnog nogometnog analitičara.
Boban je u dugogodišnjem braku s hrvatskom modnom kreatoricom Leonardom Boban. Imaju petero djece, četvero posvojenih Mariju, Gabrijela, Martu i Rafaela, te biološku kćer Ružu.
Nakon nogometa Bobanu je najdrži sport tenis. Često rekrativno igra sa svojim prijateljem Goranom Ivaniševićem kojemu je omogućio da na njegovu oproštaju u Maksimiru zaigra nogomet i zabije gol.