Novinari baš ne vole čuti riječ etika. Većini nije sasvim jasna, sumnjičavi su i rezervirani prema njoj. Etika im je nalik na namrgođenu osobu koja cijelo vrijeme samo gunđa: "Nemoj ovo, ne smiješ ono..." Sumnjaju vjerojatno da se pod tim pojmom krije skup normi koje je propisao netko tko s novinarstvom nema blage veze, a rado bi novinarima solio pamet.
Moguć je još jedan razlog novinarska se etika predaje na studiju kao poseban predmet, dozlaboga dosadan (potvrđuju mi to i mladi novinari u Večernjakovoj gradskoj rubrici), umjesto da se etike dotiču svi profesori u svim predmetima. Zasigurno ste u Večernjaku pročitali vijest da i naša tvrtka odnedavna ima Etički kodeks. To je prvi takav dokument u hrvatskim tiskanim medijima. Istina, Hrvatsko novinarsko društvo ima sličan dokument (Kodeks časti), koji novinari moraju poštovati, no to je nacionalni dokument, prilično općenit, ali i dobra osnova za daljnju razradu.
A što je Večernjakov Etički kodeks? To je svima dostupna zbirka pravila o tome kako se odnositi prema predvidivim situacijama koje mogu izazvati stvaran ili prividan konflikt interesa. Spomenut ću ovdje samo neke teme (cjelokupni Etički kodeks nalazi se na internetskom izdanju Večernjeg lista u rubrici Zastupnica čitatelja): predstavljanje sugovornicima, odnos s izvorom informacija, autorizacija, fotografije, diskriminacija, privatnost, djeca, žalost, žrtve seksualnog napada, povjerljivost, sukob interesa, javni angažman članova redakcije, odnos prema oglašivačima, odnos redakcije i oglasnog odjela...
Kodeks propisuje osnivanje Večernjakova Vijeća časti kojem će se obraćati svi koji misle da je Kodeks prekršen. Vijeće, sastavljeno od uglednih profesionalaca dobrih poznavatelja procesa proizvodnje u našem listu, ali i interesa čitatelja i izvora informiranja, morat će u roku od 15 dana reći svoj sud o prijavljenom slučaju. Etičnost se najlakše testira traženjem odgovora na pitanja: kome ili čemu služi to što je objavljeno?
Ako služi čitateljima da zadovolji njihov interes, ako olakšava ostvarivanje njihovih prava, onda je riječ o profesionalnom i etičkom novinarstvu. Međutim, ako je nešto objavljeno s ciljem da zadovolji, možda, pojedinca ili grupu, ako služi posebnim ciljevima i interesima (političkim, komercijalnim i sličnim), onda to nema veze ni s profesionalnošću, a ni s etikom. A novinarstvo koje nije etično i nije novinarstvo.