EU i Kinezi u borbi za “ključ Afrike”

Nakon neuspjeha u zauzimanju N’Djamene, glavnog grada Čada, čadski su se pobunjenici povukli u susjedni Sudan. Europske mirovne postrojbe EUFOR, koje bi se uskoro trebale rasporediti i na kriznom Kosovu i u toj ratom zahvaćenoj afričkoj zemlji, još ne mogu započeti mirovnu operaciju jer se njihove matične zemlje boje za njihovu sigurnost. Ali ima i drugih razloga za europsko oklijevanje. Čad se zbog svog geostrateškog položaja naziva i “ključem Afrike”.

Rat u toj zemlji traje desetljećima, međutim, pozadinu najnovije eskalacije nije teško odgonetnuti uzme li se u obzir da je u Čadu otkrivena nafta, čije se zalihe procjenjuju čak na milijardu i pol barela. S druge strane, vođe dviju pobunjeničkih skupina navodno su u bliskom rodu s predsjednikom Čada Idrisom Débyjem, pa neki taj sukob već nazivaju “ratom nećaka”. Naravno, “nećaci” danas hoće svoj dio naftnog kolača.

I Déby i njegovi protivnici pripadaju narodu Zagava, koji je u Čadu doduše manjina, ali je većina u kriznoj sudanskoj provinciji Darfur, u kojoj vlada u Khartumu, odnosno njena plaćenička postrojba Janajwid, već godinama provodi genocid. Čad podupire otpor u Darfuru, dok iza čadskih pobunjenika stoji Sudan.

Sudan je u samom vrhu proizvođača nafte u svijetu. Kina više od deset posto nafte za svoje potrebe uvozi iz Sudana. Kinezima, koji obilno financiraju islamističku vladu u Khartumu, nimalo ne smeta što ta ista vlada u Darfuru brutalno krši ljudska prava. Iz prosvjeda zbog kineskog zatvaranja očiju pred Darfurom režiser Steven Spielberg prekinuo je svoju suradnju na Olimpijskim igrama u Pekingu. S druge strane, europske zemlje, kao Švedska, Poljska ili Austrija, koje su najavile slanje svojih postrojba u Čad, sada su zbunjene, i to baš zbog Francuza, pokretača mirovne operacije.

Čad se još od kolonijalnog razdoblja ubraja u pariško “dvorište”. Tamo se već godinama nalaze francuske trupe pa se mnoge europske zemlje pribojavaju da bi ih Europska komisija i Bruxelles mogli upregnuti u francuska kola. Nema sumnje, N’Djamena, nekadašnji Fort Lamy, za Francuze ima mitsko značenje. Odatle su Slobodni Francuzi 1942., pod vodstvom legendarnog generala Leclerca, krenuli na pohod protiv Rommelova Afričkog korpusa, što je Parizu nakon rata osiguralo pobjedničko postolje. Međutim, vremena su se promijenila.

Tradicionalne “francuske Afrike” danas više nema. Čadski predsjednik Idris Déby koncesiju za naftu nije dao Francuzima, nego američkom Exxonu, što je razočaralo Pariz. Inače vrlo aktivan, Sarkozy sada od francuskih trupa u Čadu traži suzdržanost. Europski bi se mirovnjaci mogli naći u neobranu grožđu.