EU traži izlaznu strategiju

Ne treba imati kristalnu kuglu pa da se vidi koje će biti glavne teme u Europskoj Uniji u 2010. godini: gospodarski oporavak i uravnoteženje državnih proračuna. Odnosno, njihova poveznica: izlazna strategija iz fiskalnih mjera usmjerenih na poticanje gospodarskoga rasta. EU je, naime, izišla iz recesije. Bruto društveni proizvod ponovo raste, iako za sada zanemarivom stopom.

Od sredine 2008. vlade zemalja članica EU utrošile su stotine milijarda eura ne bi li od propasti spasile banke, te tako održale novčarski krvotok svojih gospodarstava. U međuvremenu se i dalje otkrivaju banke koje su neodgovorne uprave dovele na rub propasti, poput koruškoga HAAB-a. Lani je k tome pokrenut i niz mjera za poticanje stvarnoga gospodarstva, ugroženoga manjkom kapitala. Državni proračuni mnogih zemalja članica zbog toga su sada u velikim minusima, poneki i dvocifrenima, dok kriteriji za očuvanje postojanosti zajedničke valute eura dopuštaju manjak do najviše tri posto BDP-a.

Na prosinačkome sastanku šefova država ili vlada EU 27, posljednjemu pod švedskim predsjedanjem i uopće posljednjemu pod predsjedanjem neke zemlje članice – već će sjedećim summitom predsjedati prema Lisabonskome ugovoru izabrani predsjednik Europskoga vijeća Herman van Rompuy – dogovoreno je da se s primjenom izlazne strategije započne u siječnju 2011. godine. Također je dogovoreno da se izlaznu strategiju sastavi na vrijeme kako bi ju se moglo usvojiti na lipanjskome summitu, što bi ostavilo dovoljno vremena za razradu njezine primjene.

Van Rompuy će na tome dobiti prvu veliku priliku dokazati svoju poslovičnu sposobnost izgradnje kompromisa. Naime, Njemačka predvodi skupinu zemalja koje se zalažu za proračunsku strogoću ne bi li se euro održao čvrstim, s konačnim ciljem da postane svjetska pričuvna valuta, uz ili čak umjesto dolara; Francuska je na čelu skupine mahom mediteranskih zemalja, koje bi slabim eurom i labavijim fiskalnim pravilima poticale gospodarski rast.

Jedna od tih, Španjolska, zemlja je predsjedateljica ministarskim sastancima Vijeća EU u ovome polugodištu, dok će to u drugome polugodištu biti Van Rompuyeva Belgija. Kako će dvovlašće Van Rompuya i zemlje predsjedateljice u praksi djelovati također još nije posve izvjesno. Sam Van Ropmuy ističe da će mu prioritet biti očuvanje i unaprijeđenje europskoga društvenoga modela, odnosno društveno-tržišnoga gospodarstva, no, kaže da to neće biti moguće ako će gospodarstvo rasti niskim stopama. Zbog toga je već za veljaču sazvao neformalni summit EU 27, na kojemu će glavna tema biti “gospodarska i društvena agenda”.

- Moramo sustavno napasti glavne teškoće: posljedice krize na radna mjesta i javno novčarstvo, te uskladiti strategije za razdoblje nakon što nastupi gospodarski oporavak – rekao je Van Rompuy. Uz to što je katolički mislilac i haiku-pjesnik, on je također ugledan ekonomist, pa ne treba sumnjati da i sam već o tome ima neke zamisli. Neće on samo tražiti kompromis, nego će nastojati ostaviti i vlastiti pečat.

Do ožujskoga bi redovitoga summita EU Europska komisija i španjolsko predsjedništvo trebali pripremiti novu gospodarsku strategiju “EU 2020”, nasljednicu poluuspjele Lisabonske strategije, a naglasak bi bio na “pametnome i zelenijemu gospodarstvu”. U to spada i ovogodišnji početak izgradnje spojeva superbrzih željezničkih linija između Barcelone i Montpelliera, te Lyona i Torina, kako bi se Europa povezala mrežom superbrzih vlakova.

U Hrvatskoj, koja bi se trebala pripremiti na članstvo u EU, na političku se scenu, međutim, najavio vratiti bivši premijer Sanader, čija je gospodarska strategija bila da strategije nema. Umjesto superbrzih vlakova imamo, pak, sve učestalije nesreće i ni za što odgovornoga ministra Kalmetu.