Europska unija: Totalitarizam protiv cigarete

SUBOTA 5. 1.
Vlast i retardirani demos
Mi, svi – i poglavice, i medijski bubnjari, i pripadnici primitivnog, lakovjernog plemena, uz obredne vatre, skakali smo, vriskali, potcikivali –  u slavlju smo prinosili žrtve za opstanak zajednice. Ili, da budemo suvremeniji, kao u romanima negativne utopije prošle smo godine pohodili javna vješanja i sudjelovali u svakodnevnim minutama mržnje na korupcijske urotnike iz Hrvatskog fonda za privatizaciju. Sada pak Joško Kuzmanić,  glavni pouzdanik Uskoka u akciji Maestro, jedan dan tvrdi da ga je Uskok izdao, da akciju ne želi završiti, da je to bila samo predizborna predstava, a drugi se pak dan otkriva da je sam pod tajnom istragom zbog utaje poreza i malverzacija! Ali kakvi smo, kad naše poglavice Mesić i Sanader daju znak, mi ćemo opet bubnjati, skakati, pjevati i potcikivati oko plemenskih žrtvenika, prisustvovati javnim vješanjima, sudjelovati u svakodnevnim minutama mržnje. Način funkcioniranja demokracije hrvatska vlast izvodi iz svoje percepcije retardiranog demosa koji nema pamćenja, pa će već sutra nasjesti na  obmanu kakva je kao obmana razotkrivena jučer!

NEDJELJA 6. 1.
Na čemu se temelji Europa
Bio sam se zatekao u Francuskoj kad je umro C. de Gaulle, a tome nema niti četrdeset godina. Sve je plakalo, tugovalo, zamuklo: i djeca i starci, i žene i muškarci, i desni i lijevi, i oni koji su mu godinu dana prije toga na referendumu rekli bilo “da” bilo “ne”. Jer, otišla je zauvijek jedna povijesna očinska ruka i povijesna državnička briga. Otkad je došao na čelo Francuske, i u Francuskoj i u svijetu Nicolas Sarkozy najviše se pročuo po izlasku pred novinare u pijanom stanju, po provodima što mu ih plaćaju francuski milijarderi, po rastavi braka sa Cecile, po novoj ljubavi Carli Bruni koja je promijenila pola elitnih europskih muških spolovila i s kojom se navodno uskoro ženi... Taj “metar i cavncik” predsjednik, koji veličini zemlje koju vodi nastoji doskočiti razuzdanošću svoje malenkosti, utjelovljenje je modernog europskog političara - podmitljivog, iskompleksiranog, podložnog moći i logici krupnog kapitala kojem je Europska unija potrebna kao mehanizam širenja i pljačkanja. Ne temelji se više Europa na glavama vođa kakav je bio C. de Gaulle. Nego - na glavićima poput Sarkozyjeva!

PONEDJELJAK 7. 1.
Koliko bi Krist izdržao
Nešto se na Pupovca ljuti Srpska pravoslavna crkva, pa njezinih predstavnika nije bilo na božićnom domjenku. Nije ih bilo zato što su ljuti na Pupovca jer nije dovoljno učinio za Srbe u Hrvatskoj, ali i i zato što “Badnjak ima svoje mjesto u crkvi, a ne vani”. A gdje bi Pupovac organizirao božićni domjenak nego “vani”,  to jest u Novinarskom domu u Zagrebu. Ipak je priličnije da se izvan crkve krsti (što se lijepo vidjelo na TV-snimci), jer on se i ne krsti crkveno, nego marksistički. Pupovac i danas naglašava da je ljevičar, što je pošteno, kao što je očekivati da se taj pošteni znanstvenik nije odrekao svojih marksističkih, ateističkih uvjerenja iz vremena socijalizma. Ali, kad ateist Ivo Goldstein može postati predsjednik izrazito vjerske udruge  Židovske vjerske zajednice Bet Israel, zašto ne bismo mogli zamisliti da Pupovac proslavi Sanadera koji je upravo njemu, dojučerašnjem marksistu bio uputio svoje povijesno “Hristos se rodi”.
Dobro, rodio se, ali nisam siguran da bi kraj Sanaderove i Pupovčeve kreposti izdržao 33 godine!

UTORAK 8. 1.
Cetinska krajina kao Midsomer
Rado gledam engleska “Ubojstva u Midsomeru” koja na mahove prikazuje Hrvatska televizija. Premda je ta serija izvrsna, gledatelj se bi se, posumnjavši u njezinu uvjerljivost, mogao zapitati je li moguće da u nekom provincijskom miljeu ima toliko zločina. No hrvatski gledatelj tu uvjerljivost sada može naći u vlastitoj zemlji, u Cetinskoj krajini, koja već pomalo postaje hrvatski Midsomer - nakon što je 2002. godine ubijena djevojka Anđela Bešlić, na sličan je način, također kao autostopistica, stradala Kristina Šušnjara. Prezimena Bešlić i Šušnjara dosad su prepoznavana kao sinjska po alkarima, a posljednjih godina, na žalost, po žrtvama okrutnih zločinaca. Za takva ubojstva potrebna je sotonska hladnokrvnost koja je donedavna bila nepojmljiva za to u nekim predodžbama još uvijek arkadijasko, pastoralno podneblje, koje, kao i mnoga slična u Hrvatskoj, postaje sve “gostoljubivije” za zla u rasponu od droge preko grabežnog krvoprolića (sjetimo se Đurđevca!) do sadističkih umorstava djevojaka. Bože, čuvaj Hrvatsku!

SRIJEDA 9. 1.
Europska unija: Totalitarizam protiv cigarete
Na javnim mjestima  u Hrvatskoj pušenje će se zabraniti, kao i u većini zemalja EU. Pušenje je višestoljetna tečevina društvenosti u kojoj se, u dijalogu, razvijala slobodna misao. Kako je EU sve više totalitarno društvo izdresiranih i izniveliranih jedinki, društvo u kojem se sav inetelaktualni napor usmjerava prema profitu, pušenje se ne zabranjuje zato što šteti zdravlju, nego zato što je subverzivno. Cigareta je i simbol odrastanja, nijedan roditelj nije sretan kad otkrije da mu dijete puši, ali svaki mladić koji počne pušiti uživa ne samo u nikotinu nego i u osjećaju svoje samostalnosti. Pušenje ne bih nikome preporučio, ali sam siguran da ga eurobirokrati zabranjuju s istim motivom s kojim cijelim narodima zabranjuju reći  “ne” europskom ustavu na način najgorih diktatora u povijesti - tako da ustav ukinu kako bi oni bili moćniji! Tako ukidaju i pušenje dok duhanska industrija - jača!

ČETVRTAK 10. 1.
Ideologija zamijenjena grabežom
Danas novine pišu - Nadanu Vidoševiću od dionica “Kraša” 16 milijuna kuna. Jučer su pisale - Franji Lukoviću od dionica Zagrebačke banke - 17 milijuna kuna. Svojedobno su pisale o milijunskoj vrijednosti na sumnjiv način prevrednovanih dionica Željka Čovića u “Plivi”. To je samo mali dio od njihovih ukupnih imetaka, a njih trojica su mali broj od mnoštva direktora, uglavnom negdašnjih komunista, nosilaca Titove štafete, hrvatskih Gyurcsanyja, koji su se dokopali negdašnje društvene imovine u obliku dionica. Ideološko-karijeristički grabež iz komunizma zamijenili su materijalnim grabežom u kapitalizmu, a negdašnji socijalistički internacionalizam servilnošću stranim gazdama u Hrvatskoj za koje radi podosta njih, s odanošću koju se prenijeli iz pjesme “Druže Tito, mi ti se kunemo”! Osobno bogaćenje i krčmenje interesa vlastite zemlje - taj fenomen među komunistima u svim tranzicijskim zemljama u Hrvatskoj se već petnaestak godina nastoji zasjeniti upiranjem prstom u tobožnje bogaćenje hrvatskih nacionalista devedesetih godina! Koja krivotvorina!

PETAK 11. 1.
Trijumf Mrduše Donje u Saboru
Danas je prvi put zasjedao Hrvatski sabor u novom sastavu. Četiri iduće godine vodit će ga Luka Bebić, kojemu bi netko s istančanim osjećajem za govorna obilježja mogao pogoditi ne  iz koje je hrvatske regije, grada ili sela nego - iz kojeg je zaselka! Taj teror nekultivirane dikcije, šepave sintakse, deformirane kongruencije, pobrkanih padeža, prebjeglih akcenata, osakaćenih riječi, izostavljenih slogova... - teror je vukojebine nad nacijom, skučenosti nad širinom, kvrgavog seoskog puta nad autocestom, bakandže nad cipelom, Mrduše Donje nad Zagrebom, političke ruralnosti naslijeđene i iz partizanskog i iz ustaškog pokreta nad kulturnom političkom izričajnošću... Svojedobno je predsjednik Hrvatskog sabora Vlatko Pavletić bio uveo neke novosti koje su parlament učinile uljuđenijim, izbor Luke Babića na čelo Sabora - nasuprot tome - ruganje je narodu i prirodnoj potrebi da na tom mjesto bude ne netko koga ćemo se stidjeti, nego netko tko bi utjelovljao sliku onoga što u svakom pogledu očekujemo od najvišeg političkog tijela u državi, iznad kojeg je, kako netko davno reče, još samo Bog.