Europska unija za 2010. planira izlaznu strategiju, a hrvatska Vlada – katastrofu

U Hrvatskoj se upravo zbrajaju prvi učinci Vladinih mjera za poticanje recesije – “harača” i postotni bod višega PDV-a. Objema je cilj popuniti proračunsku rupu nastalu neznanjem, nesposobnošću, neorganiziranošću i korupcijom, a da se istovremeno ništa ne poduzme protiv stvarnih teškoća koje su tu rupu iskopale.

Posljedica im je smanjenje kupovne moći, pa se gospodarstvo ubacuje u spiralu što se svakim novim okretom spušta sve niže; na grčkome bi se to okretanje naniže reklo – katastrofa.

Katastrofu Vlada nacrtom državnoga proračuna planira i za 2010. godinu jer napuhane rashode namjerava zadržati na ovogodišnoj razini.

Oni koji su do ovoga stanja doveli, naravno, nisu ni sposobni za bilo što drugo. Pa zar se može očekivati da željeznom metlom korupciju očisti ministar tijekom čijega je mandata kilometar autoceste poskupio sa 4,5 na 17 milijuna eura te u čijemu se ministarstvu – piše Državna revizija, a na nos nam nabija Europska komisija – ugovori cijepaju na manje dijelove ne bi li se sklapali “izravnom pogodbom” umjesto putem javnoga natječaja?

Zar da hobotnica sama sebi odsiječe krakove, koji su toliko prerovali Hrvatsku da odjednom na površinu izbijaju stotine milijuna kuna teške prijevare prema kojima se nepotizam u državnim tvrtkama čini kao rodijačka pošalica?

Dok nam Vlada, umjesto da prihvati i provede proturecesijske mjere – a prva bi bila čišćenje same sebe – planira još dublju recesiju, u Europskoj uniji već će govori o “izlaznoj strategiji”, o povlačenju proturecesijskih mjera jer se njihovi zeleni izdanci uobličuju u prve pupoljke. Te mjere, koje je prije godinu dana predložila Europska komisija, predviđale su da će se za kratkoročne fiskalne poticaje za povećanje potrošnje kroz smanjenje PDV-a kako bi se sačuvala radna mjesta te za “pametna” ulaganja u nova radna mjesta temeljena na okolišu prijateljskim tehnologijama, čime bi se zajamčila dugoročna gospodarska postojanost, utrošiti 1,5 posto bruto domaćega proizvoda zemalja članica. Usporedimo li to s onime što čine Banski dvori, svaki je daljnji osvrt posve suvišan.

Zajedno s novcem koji su zemlje članice EU ulile u banke ne bi li ih se izvuklo iz “kockarskih dugova” te povećalo njihovu likvidnost kako bi mogle nastaviti kreditirati gospodarstvo, iznos se popeo na pet posto BDP-a. Potonjega je, skupljega dijela, Hrvatska, zahvaljujući pametnome opiranju Hrvatske narodne banke Vladinim i bankarskim pritiscima, ostala pošteđena.

Usklađivanje “izlazne strategije” – čiju se primjenu predviđa negdje polovicom 2010. jer se na izvanrednome sastanku šefova država ili vlada EU 27 protekloga četvrtka zaključilo da je proturecesijskim mjerama prouzročeni proračunski manjak manja opasnost od preranoga prepuštanja gospodarstva i novčarstva samima sebi – EU će 23. rujna predložiti na sastanku na vrhu skupine G20 u američkome Pittsburghu.

G20 mora također, smatraju europski čelnici što će u Pittsburghu konačno progovoriti jednim glasom, ukinuti dosadašnji sustav bankarskih bonusa kojima se nagrađuje kratkoročne probitke – takvi su poticaji dobrim dijelom skrivili sadašnju krizu – te ih vezati uz dugoročno uspješno poslovanje. To je i Washington spreman prihvatiti.

Rasprava će se voditi o tomu koliko povećati moć Međunarodnoga monetarnoga fonda, koji je još početkom 2008., predvidio krizu, ali ni danas nema ovlasti za obvezujuće odredbe kojima bi je spriječio. Treba također uskladiti globalni nadzor nad novčarskim ustanovama. Hrvatska je Vlada, u međuvremenu, u svojemu svijetu...