Europski poraz euroskeptika, ali i populista

Rezultatima izbora u Nizozemskoj vjerojatno su se najviše iznenadili pobjednici – dosadašnji premijer liberal Mark Rutte (44) i laburist Diederik Samson (41) obojica proeuropeisti čije su stranke dobile po 10 mjesta u parlamentu više nego poslije izbora 2010. godine. Dvije stranke koje zagovaraju opstanak Europske unije i eura sada imaju 80 od ukupno 150 mjesta u nizozemskom parlamentu. Poraženi su euroskeptici s desnice populisti i antiislamisti Geerta Wildersa (49) i ljevice socijalisti Emilea Roemera (51). Zanimljivo je kako su, ne samo u Nizozemskoj nego i u Italiji, ali i u Hrvatskoj, krajnja desnica i krajnja ljevica na istom protueuropskom položaju. Krajnja desnica pod geslom zaštitite nacionalnih interesa zastrašuje ljude retorikom kako neće valjda drugi odlučivati o našoj sudbini. Krajnjoj je ljevici EU tvorevina bankara, koji izrabljuju jadne ljude.

Nizozemski birači, koji su pokopali Europski ustav na referendumu 2005. godine, sada su podrezali krila euroskepticima koji su populističkim ili demagoškim proglasima protiv eura i EU držali kako će tijekom ekonomske krize dobiti još veću potporu. No, svojim su glasovima Nizozemci pokazali da su, baš u trenutku kada su europski političari u strahu od vala populizama u Europi, a na prijedlog talijanskog nestranačkog premijera Marija Montija, počeli pripremati izvanredni sastanak na vrhu za suzbijanje eurofobije, veći europejci nego što su prikazivani.

Rezultati izbora u jednoj državi ne čine, za statistiku i političke znanosti, masu zbog koje bi se trebale mijenjati definicije, ali je sigurno da će valu populizma koji koristi ekonomsku krizu za zastrašivanje ljudi smanjiti krijestu. Opće je uvjerenje, temeljeno i na povijesnim događajima (fašizam i nacizam), da populizmi nastaju u kriznim ekonomskim situacijama u kojima tzv. karizmatske ličnosti, koje uplašenu narodu obećavaju jednostavna rješenja koja u praksi nisu izvediva, dolaze na vlast. Wilders je računao na strahove i socijalni egoizam Nizozemaca koji žive u unutrašnjosti, na periferiji. Obećavao im je kako će izlazak države iz jedinstvene monete dovesti do boljitka jer ćemo sami odlučivati o tiskanju novca. Roemer je, pak, htio prisvojiti dio ljudi jednostavnom podjelom: tržišna ekonomija je zlo, a demokracija je dobro. Dobro treba pobijediti vraga.

Proeuropske stranke objasnile su biračima kako su tržišna ekonomija i demokracija sastavni dio europskoga koncepta. Tržišna ekonomija ne isključuje demokraciju, ni obrnuto. Nadalje, disciplina u vođenju državne bilance, dakle pridržavati se parametara iz Maastrichta o jedinstvenoj moneti, potrebna je i za razvitak. Nizozemska ima najviši rejting, ali ima godišnji državni deficit u odnosu na BND 4,5 posto, dakle iznad tri posto. Rutte je vrlo jednostavno rekao: ako tražimo od drugih da poštuju pravila, onda ih se i mi moramo pridržavati.

Sigurno će se organizirati, bez obzira na poraz euroskeptika u Nizozemskoj, vjerojatno u Rimu gdje su 1957. potpisani prvi ugovori koji doveli do današnje EU, sastanak na vrhu europskih država za suzbijanje populizama. Rezove u državnoj potrošnji koje su pokrenule sve države dovele su do jačanja protueuropskih stranaka. Ali i države koje nisu u eurozoni moraju imati uravnoteženu bilancu. Građanima u Hrvatskoj, primjerice, treba kazati, kao što je to jasno kazao i Rutte u Nizozemskoj, da zbog nas samih, a ne zbog toga što to od nas traži Bruxelles, moramo imati poravnate račune. Rasipništvo nije nikog dovelo do boljitka. Očito je taj poziv kako se ne smije trošiti više od zarađenoga, a što znade svaka obitelj, bio u Nizozemskoj (a tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj) razumljiviji od populističkog pjeva. Populisti, pokazala je davna i nedavna (Berlusconi u Italiji) povijest, nalaze neprijatelje i obećavaju narodu kako će ih poraziti jer se brinu za tzv. malog čovjeka. U knjizi “Populizam 21. stoljeća” autori Daniele Albertazzi i Duncan McDonnell definiraju populizam kao “ideologiju prema kojoj se narodu, koji je poiman kao krepostan i homogen, suprotstavljaju neprijatelji koji napadaju njegova prava, vrijednosti, dobra, identitet i mogućnost da bude suveren narod.”