Ex-Yu liga trajala bi do novoga rata

SUBOTA 27.2
Ime “ubojice nacionalnih država” izgovaraju kao dobročinitelja
U EU opet nevolje s Nigelom Farageom, zastupnikom britanske Stranke za nezavisnost i vođom euroskeptične frakcije u Europskom parlamentu. Svojedobno je Barosovu vladu EU opisao kao skupinu nekompetentnih i kompromitiranih dužnosnika koji su, svi odreda, bili sudionici nečasnih radnji, a neki i na sudu. Sada je napao predsjednika EU Hermana van Rampuya. O dojmljivosti bezlična Rampuya i dosad je bilo negativnih sudova. Farage mu je u lice rekao da nitko za njega nije čuo, da je karizmatičan kao “mokra krpa”, a ima izgled “nižerazrednog bankarskog činovnika”. Baš takav je opasan, jer je i izabran za to da bude “tihi ubojica europske demokracije i nacionalnih država”. Dolazi iz Belgije “koja i nije neka država”, a otkad je na čelu EU, Grčka je postala protektorat zbog nametnutoga financijskog nadzora. Mi Hrvati mogli bismo reći da je Rampuyevu ulogu ubojice nacionalnih država EU u Lijepoj već uvelike izvršio. Moćnim zemljama budzašto smo prodali banke, strateške državne tvrtke i druga dobra, odrekli se 25.000 četvornih kilometara mora (ZERP), a i suverenosti pa nam Bruxelles nameće i zakone. Naši politički dužnosnici, i na vlasti i u oporbi, ime toga ubojice izgovaraju kao ime dobročinitelja.

NEDJELJA 27.2
Budiša se micanjem “obavještajaca” dodvoravao svome krvniku
Na mahove već deset godina pokreće se hajka na “obavještajno podzemlje”, a nikad ne čujemo imena ljudi iz toga podzemlja, a i nitko nikad još nije optužen i osuđen. Hoće li tako završiti još jedna hajka na mrske špijune koji su navodno u predizbornoj kampanji nekim pismom htjeli kompromitirati Josipovića? Vidjet ćemo. Prije nego što slučaj završi ili ne završi, podsjetimo – kad se govori o “obavještajnom podzemlju”, misli se na obavještajne službe koje je razjurila Račanova i Budišina vlast zbog navodnih nepodopština koje također nikad nisu imale ni sudski proces ni epilog. Posebno je “revan” u micanju obavještajaca bio Budišin dio koalicije, možda zato što se Budiši činilo što se kao žrtva još nije bio dovoljno dodvorio svome krvniku. A koja su to zla bili napravili obavještajci? Bili su prvorazredni, odigrali su sudbonosnu ulogu u ratu, u obavještajnoj pripremi ratnih operacija, znali su za svaki Miloševićev naum, savršeno su instruirali rijetke hrvatske saveznike u svijetu te dobili najviša međunarodna priznanja. Zato su ih Budiša i Račan i uništili. Kad se i danas pokrene hajka protiv “obavještajnog podzemlja”, znajte da lijevo-liberalni politički milje još opravdava svoje gaženje ponajboljih naslijeđa Tuđmanova vremena.

PONEDJELJAK 1.3
Zajedničko ime Sanadera, Kosorove, Račana i Mateše je Khuen-Héderváry
Koju domoljubnu uznositost izaziva pogled na popis hrvatske menadžerske elite! Ostavku na mjesto direktora Ine dao je Laszlo Geszti, a nasljednik mu je Zoltan Aldott. Direktor Unicredita, koji ima veliku podružnicu u Hrvatskoj, s podrugljivim nazivom Zagrebačka banka (bit će zato što u Zagrebu zarađuje goleme ekstraprofite), zove se Alessandro Profumo. Kako se ono zove direktor Intensa, talijanske banke koja ima također veliku podružnicu u Hrvatskoj, PBZ, i u njezinu imenu komičnu riječ “Zagreb” (bit će zato što pljačka Zagrepčane)? Salvatore Napolitano. Direktor njemačkog Telekoma koji također ima veliku podružnicu u Hrvatskoj koja u nazivu ima također podrugljiv pridjev “hrvatski” (bit će zato što pljačka Hrvate) zove se Marx, Hitler, Kinkel, Merkel, Manfred Balz – tako nekako. Kako se ono zove direktor francuskoga Lactalisa koji za Hrvate u Dukatu proizvodi miljeko, maslac, jogurt i druge mliječne prerađevine? Zove se Michel Peslier. Kako se danas zove nekad slavna hrvatska Pliva i tko joj je menadžer? Zove se Teva, a direktor joj je Izraelac Shiomo Yanai. Koje je zajedničko ime četiriju posljednjih predsjednika hrvatske Vlade – Zlatka Mateše, Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor? Khuen-Héderváry.

UTORAK 2.3
Revolucionarnoj se ljevici pravo na vlast korijenilo po šumama i gorama
Istarski župan Jakovčić tvrdi kako je dobio signale da bi se jesenas mogli održati prijevremeni izbori. Stoga se oporba – SDP, HNS, IDS – treba ponašati ozbiljno te se dobro pripremiti za preuzimanje vlasti. SDP-ov zastupnik Jovanović navješćuje da će predsjednik države uskoro dati mandat za sastav nove vlade šefu njegove partije Milanoviću, i dodaje – što prije to učini, veće su šanse za spas Hrvatske. Do redovitih izbora ostalo je malo više od godinu i pol, to jest već su dogodine. Stoga su neobični nestrpljenje i žurba u oporbenim strankama, pogotovu u SDP-u jer bi se moglo pomisliti da im je u pozadini predsjednik države, dojučerašnji esdepeovac Ivo Josipović. Budući da nema nikakvih znakova napuknuća u vladajućoj koaliciji, Jakovčićevi i Jovanovićevi nagovještaji mogu se shvatiti samo kao njihovo revolucionarno raspoloženje, kakvo je oporbu bilo obuzelo i potkraj devedesetih. Onda su bili deset godina bez vlasti, a i sada bi do prijevremenih izbora opet mogli biti gotovo toliko. Neka su istraživanja pokazala da je iracionalnost, ošamućenost i sumanuta revolucionarnost ljevice to veća što je duže bez vlasti, jer pravo na vlast osjeća kao svoje prirodno pravo. U nas utoliko sirovije što se korijenilo po šumama i gorama...

SRIJEDA 3.3
Nasilnici su slaba kopija tajkunskog 
i državnog nasilja nad radništvom
Nasilničko iživljavanje maloljetnika nad 14-godišnjim Filipom S. u Zagrebu pokrenulo je novi javni vapaj za sprečavanjem nasilja među mladima. Upućen je nekom društvenom autoritetu, ali kojem kad je društvo utemeljeno na nasilju? Ako stotine tisuća ljudi radi a ne prima plaću, ili prima minimalac, ili malo više od minimalca, ali nedovoljno za život dostojan čovjeka, djeci ne treba mnogo ni zrelosti ni bistrine da shvate kako su srozavanje vrijednosti rada, socijalne razlike i siromaštvo posljedica nasilja u državi – pod zaštitom zakona, institucija, politike i policije. Na ovaj ili onaj način teške nepravde u sustavu, amoralnost i nebriga za ljude ulaze u psihu djece i stvaraju istu bešćutnost i bezobzirnost koja vlada i u društvu. Kakva država – takvi maloljetnici. Kakva bahatost povlaštenih skupina – takva i razularenih tinejdžera. Kakvo nasilje u medijima, pogotovu elektroničkim – takvo i među mladima u stvarnosti. Niz primjera maloljetničkoga nasilja, u kojemu nema nimalo junaštva što se u zdravim socijalnim sredinama iskazuje i u šakačkim obračunima, pokazuje kako su posrijedi napadi na slabe, nemoćne, nezaštićene i neravnopravne. Takvi, vjerna su kopija tajkunskoga i državnoga nasilja nad radništvom i građanima.

ČETVRTAK 4.3
Protekli je rat počeo u Maksimiru, kad su milicajci mlatili “Dinamove” navijače
Jedne novine pokrenule su anketu o ex-Yu nogometnoj ligi, a o njoj, istina, kao o dalekoj budućnosti, govori i Velimir Zajec u beogradskom “Blicu”. U jednom društvancu netko pita koliko bi trajala, a netko odgovara – do novoga rata! Protekli je i počeo u Maksimiru, kad je Boban skočio u prsa jednom od milicajaca koji su u stilu bratstva i jedinstva usred Zagreba mlatili “Dinamove” navijače. Ratničko je i navijanje poznatih i hrvatskih i srbijanskih skupina, sve se ori od “ustaša”, “četnika” i ubilačkih pokliča. Zbog toga i zbog nikakve kakvoće nogometa u “regionu” na utakmicama bi bilo više policije i redara nego navijača. Incidente bi hrvatski ljevičari i njihovi mediji iskorištavali za napade na ustašoidne navijače i pozive na tako im draga uhićenja. Iz političkoga kuta gledano, nema što, anketa i razgovor o Yu-ligi pali su u pravo vrijeme, kad predsjednik Srbije Tadić dolazak na Josipovićevu prisegu uvjetuje time da on cenzurira pozivnice, kad lobira za kažnjavanje hrvatskih generala, kad Srbija u protutužbi u Haagu traži da nam se zabrani proslava 5. kolovoza – Dana pobjede i domovinske zahvalnosti... Kako god se gledalo, ni razloga ni uvjeta za ex-Yu ligu nema – osim što očito one koji je žele privlači miris krvi.

PETAK 5.3.
Severina se dohvaća i prodaje svoga ničega po tržištima bivše države
Gdješto u Hrvatskoj negativno značenje glagola “zabaviti se” izražava bit onoga što znači u “oficijelnoj” uporabi. Kad žena ženi na kraju dugoga razgovora kaže: “Ajme, moram kući, puno sam se s tobom zabavila, moji će me ubiti” – hoće reći kako je dangubila dok je doma čekaju obitelj i poslovi. Danguba je i trošenje vremena na pjevačicu Severinu. Pa bi, boji se kritičar koji se hvali da ga je prvi pogledao, takav mogao biti i dokumentarni film “Kad se pretvorim u Severinu”. Te će napisati: “Rigorozni bi rekli, ovo je 37 minuta ničega, no je li baš tako?” Rigorozni su, čak i među zabavljačima, i o slavnoj “Štikli” govorili kao o ničemu, o besmislenom kaosu riječi i rima. Jednako su besmislene i ostale joj pjesme kojima “smisao” daje u stilu uličnog bordela erotizirano “pjevanje” tijela. Takve pjevače kopka strah od ničega pa će se, ne bi li opstali, dohvaćati svega i svačega – i kaljanja svetinja i prodaje svoga ničega po tržištima bivše države. Eto se kritičaru omaknulo da i on svoj strah od suda rigoroznih o “37 minuta ničega” iskaže baš u povodu dokumentarca o Severininu beogradskom koncertu. I možda taj film o pjevačici u Beogradu obožavanoj ne bi bio baš “37 minuta ničega” da je i film o pjevačici na Poljudu izviždanoj u predigri nogometne utakmice Hrvatska-Brazil.