Ferdelji sada vidi da je Vlada spremna na rezove

Čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, “Tko ne misli ovako, taj kleveće i laže”, stih je na kojem je odrastala moja i Milanovićeva generacija i tko bi se nadao da taj buntovni stih što ga je Štulić pisao partiji 80-ih može biti aktualan i danas. A može jer je Milanović izbacio iz Vlade pomoćnika jednog ministra zato što je u intervjuu rekao da Vlada nema hrabrosti za odlučnije poteze. Neće ta istina, da Vlada doista nema hrabrosti za velike rezove, biti manja zato što je jedan čovjek platio globu jer je rekao što misli, no tragično je da nakon povijesnih iskustava priča o tome da je car gol funkcionira i danas. Zanimljivo je da Ferdelji tvrdi da je za smjenjivanje doznao iz medija, što je točno ona ista praksa koju je SDP deset godina zamjerao Tuđmanu i HDZ-u. Ali, dok je Tuđman i biološki bio čovjek neke druge povijesne prakse i sve je svoje formativne godine proveo u komunističkom jednoumlju, Milanović i njegovi mladi lavovi živjeli su vani, imaju 30 godina manje nego što je imao Tuđman kad je vladao, pa ipak i jedni i drugi dijele otkaze putem medija, a to je tragično.

Što je pak Ferdelji rekao? Ništa drugo osim toga da Vlada nema hrabrosti za odlučne poteze! Kao iskusni gospodarstvenik koji je desetljeća proveo u gospodarstvu i točno zna kakve učinke ima kakav potez, a nakon uvida u stvarne namjere ove Vlade koji ima kao pomoćnik jednog ministra, Ferdelji je htio kriknuti dok još ima vremena. Uostalom, nije rekao ništa drugo nego što slušamo od Lovrinčevića, Gorana Marića ili Ljube Jurčića. Da ih se hapsi zbog toga ili da ih se samo udalji iz akademske zajednice? Ili da se njihovi argumenti sučele u nekoj javnoj raspravi pred TV kamerama pa da vidimo kamo idemo, tko nas vodi i kakvu težinu imaju argumenti na kojima počivaju sudbonosne Vladine odluke? Primjerice, Vladino povećanje PDV-a kako god mučno bilo mora se pozdraviti jer ne postoji drugi način za kratkoročno povećanje prihoda proračuna. Može se demagoški cviljeti zbog te odluke, ali realno, Linić doista nije imao izbora. No, kad prof. Lovrinčević tvrdi, kao i niz istaknutih ekonomista, da nije moguće zaista smanjiti tekuće rashode javnog sektora bez promjene zakona i kolektivnih ugovora onda on nije neprijatelj Vlade, već čovjek koji dobronamjerno upozorava. Ako se mora, kao što se mora, detaljno svaka stavka javnih rashoda smanjiti, to nije moguće bez promjene svih onih normativnih akata koji jamče postojeća prava. Zakon o radu i prateći kolektivni ugovori su u tome glavna stavka.

I tako, malo po malo, i ova Vlada dolazi na ono na što je došla stara: nužne su promjene kolektivnih ugovora i Zakona o radu, a SDP je prije dvije godine u suradnji sa sindikatima digao cijelu zemlju na noge samo da se to ne promijeni. Lovrinčević, recimo, tvrdi da je procjena o niskoj inflaciji posve kriva, kao i ambicija da ćemo imati rast od 0,8 posto. Ako je tome tako, to će značiti do kraja godine još veću proračunsku rupu od ove, zar ne? Hoćemo li mu oduzeti katedru zato što misli kao i Ferdelji? Neshvatljivo je da i nakon 20 godina imamo problema s osnovama demokracije i nacionalno odgovornog držanja.

Nije li, primjerice, svaki onaj Hrvat koji je ovih dana sjekirom i toljagom napadan usred Novog Sada i Beograda, očekivao da se oglasi njegova država! Nije li svaki hrvatski navijač u Beogradu koji sada najlonom lijepi prostor gdje je nekad bilo staklo s razlogom očekivao da čelnici njegove države pozovu na odgovornost srpsku vladu, pogotovu nakon provokacije tamošnjeg šefa policije koji tezom “ne radite im ono što oni rade vama” zapravo oštri sjekire i toljage svojim divljacima? Ali ni Josipović ni Pusićka ni slova nisu progovorili! Nema sad one drčnosti kao kad se smjenjuje Ferdeljija! Kad se radi o Beogradu, to koljena klecaju kao što su klecala stotinu godina! Jesmo li što iz povijesti naučili? Kako je baštinimo? Pitanja su bez odgovora.

Primjerice, ovaj tjedan Matica hrvatska organizirala je simpozij o Hrvatskom proljeću na kojem su govorili brojni svjedoci te mitske povijesti. Ali, kako je primijetio Slaven Letica, i bivši i sadašnji predsjednik države imaju vremena čak i za proslavu kineske Nove godine, ali ih na toj obljetnici nije bilo! Da smo normalna država, ne bi li, s obzirom na značaj ‘71., bilo primjereno i da se premijer ondje pojavi. Nije se pojavila ni ministrica kulture, koja će reći da je Vlado Gotovac njezin intelektualni uzor. A tog su Gotovca zločinci koji su srušili Hrvatsko proljeće poslali na šest godina robije. Ima li ministrica kulture koja navodno intelektulano baštini Gotovca, danas i šest minuta vremena u znak njegovih šest godina robije?