Figa u džepu

Svako zlo za neko dobro! Tko će više narodu objašnjavati da stope rasta od sedam posto nisu dobre ni za koga, tko će govoriti da mala zemlja ne može financirati pet brodogradilišta, tko će činovnike tjerati da posluju po zakonu? Ovaj narod nije ni navikao predugo slobodno disati, jer čim dobije malo ležernosti, počne zanovijetati: te bi dobre škole, te nekorumpirane činovnike, umjerene političare. Ovako, kriza je, gospodo, sve pada u vodu, tko preživi pričat će.

Nastupilo je idealno razdoblje za naše političare i menadžere. Političari su ionako navikli da odlučuju o svemu, od boje toaletnog papira u WC-u do toga gdje će se zakopati lopata, a koju rupu treba otkopati. Sanaderu je to, dosad, odlično išlo za rukom: svijet je cvjetao, bilo je novca, radilo se na sve strane, moglo se ušutkati svakoga. Umirovljenicima su vraćeni dugovi, policajcima poslovi, lokalnim političarima prostorni planovi, običnom puku dani su krediti. Nije naša elita, eto vidi se, ništa gora od američke, na primjer. Lanac sreće lako se primi u svako tlo, jer bez neke svoje unutarnje dobrote i ozbiljne kontrole, svaka se vlast može pokvariti, svaki sustav nađe rupe koje će ga nagristi.

Kriza, kažu, kuca i na naša vrata, teško da može biti gora od brojnih koje smo prošli, ali ne bi moćni ljudi bili moćni da u svemu ne vide priliku. Premijer, na primjer, ne mora više razbijati glavu o tome kako će pokrenuti Hrvatsku kad cijeli svijet zna da je kriza. Ministar financija Šuker dugo nije spomenuo da će mu porezni broj donijeti milijune u proračun. Evo mu prilike da dokaže da će s poreznim brojem moći ono što nije mogao s JMBG-om!

Gradonačelnik Bandić prestao je otvarati ceste u 4 ujutro i bit će sretan ako do lokalnih izbora natjera Holding da pojeftini 0,3 posto! Kažu upućeni da će taj izum potrajati taman do lokalnih izbora, a nakon toga će iz Holdinga početi curiti dubioze i gubici koje će prevaliti zna se kome. Naravno da je svima njima kriza dobrodošla jer je to odlična prilika da se glave zbiju skupa, ušutka svaka kritika, zatru uznapredovali demokratski procesi i blagajna uzme pod svoje. Tko će pitati za plaću ako mu posao dolazi u pitanje?

Gledajući svijet u cjelini, nikome ne cvjetaju ruže, ali na sve strane postoje ljudi koji se trude da stvore pozitivnu klimu, nađu dobar put i preokrenu negativne trendove. Kod nas tog općeg duha nema. Nema želje da se izađe iz svog dvorišta i pogleda što je u interesu većine. Dok druge vlade krizu gase, naša je uporno proizvodi.

U poslu proizvođenja krize od vlade su se bolje snašli samo menadžeri i privatni poduzetnici koji su pokrenuli bitku na nekoliko fronta: jedni žele vlast u velikim gradovima, drugi svog čovjeka na Pantovčaku, a treći odlučujuće mjesto u državnoj blagajni. Sve, naravno, da bi vodu svratili na svoj mlin, kontrolirali ključne tokove novca u zemlji i pobrinuli se da moguće gubitke prebace na druge. Hrvatska politička i ekonomska elita krizi pristupa s figama u džepu i zato joj javnost ne vjeruje, čak i ako se pokaže da će biti teže nego što većina misli.