Film o Mostaru u Berlinu, a u Mostaru scenarij sličan podijeljenom Berlinu

Dok se očekivala rekonstrukcija Vlade Federacije BiH prema volji parlamentarne većine, došlo je do smjene u Vladi Republike Srpske prema volji Milorada Dodika. Na čelo izvršne vlasti u malo manjem entitetu došla je Željka Cvijanović koju podržava Mile, a u malo većem entitetu, po načelima „cile-mile“ i „mile-lale“, nema šale – kakve smjene i bakrači, kakve rekonstrukcije i konsultacije legitimnih predstavnika jedne, druge i treće nacije. A oni koji traže rupe u zamršenom sustavu Ustava vode Federaciju BiH u provaliju i prokletu avliju. Ne pada im na pamet da prihvate volju parlamentarne većine i vide nevolju svekolike većine. Čemu se većina birača čudom čudi. Oni koji se ne daju iz fotelja ne mogu se načuditi Svetom ocu papi Benediktu XVI. koji je dao ostavku, iako ničija, osim njegove, to nije bila želja.

Trakavica oko rekonstrukcije federalne izvršne vlasti nastavlja se, a nastavlja se i sapunica oko izbornog ustroja Grada Mostara. Oni koji su sve zaprljali sada u toj sapunici kao peru ruke, a drugi beru lovorike i pjevaju „Davorike, dajke“. Jedni udaraju u klin, a drugi puštaju staru ploču.

Film „Obrana i zaštita“ Bobe Jelčića, s temom iz Mostara, prikazan je na filmskom festivalu u Berlinu, a, evo, u Mostaru nude scenarij sličan nekada podijeljenom Berlinu. Još jedna tema za filmske mahere iz bh. mahale. Jer ovoga što se događa u Mostaru, bar do sada, nema ni na filmu. Srpski filmski redatelj Srđan Golubović reče kako je stvarnost u njegovoj zemlji loša za život, ali dobra za film. Bosanskohercegovačka stvarnost čak je idealna za film, a mnogo njih bi da iz Bosne i Hercegovine ide, al’ nikuda ne mogu. Jer žive u Europi, a daleko su od Europe, žive na razmeđu svjetova, a daleko su od svijeta. Jedan je građanin BiH u Americi pojasnio odakle je:

- Ja dolazim iz zemlje u kojoj bejzbolske palice nitko ne kupuje zbog bejzbola!

Država dvaju entiteta i triju etniciteta sve je više zemlja čudesa pa čujemo da se i Alisa kandidira za neku istaknutu funkciju. Računa na potporu onih (uglavnom djece) koji još nemaju pravo glasa. Jer je shvatila da za vlast u BiH potpora onih s pravom glasa nije ni potrebna. Dobra tema za bh. remake filma „Alisa u zemlji čudesa“.

Nekada je među djecom bila popularna igra „Ne ljuti se, čovječe“, a danas je sve popularnija igra zvana „Monopoly“. Pa se pojavio i vic:

- Koja je najomiljenija igra nekih bh. političara?

- Monopoli – glasi odgovor.

BiH je država triju konstitutivnih naroda i njezini građana. Nadamo se da se njezin sadašnji dvoentitetski ustroj ipak neće pretvoriti u bosanskohercegovački rulet na kojem su svi brojevi gubitnički. Pošto dva nije djeljivo s tri! Jedni hoće jednostavno jedinstvenu, to jest nemoguću BiH, drugi podijeljenu na dva dijela, treći bi je sastavili iz tri ili četiri dijela kako bi ostala cijela. Ni peti dio nije za baciti. A sve skupa jako skupo sliči na telefonski razgovor između Hase u Europi i prijatelja Muje u BiH.

- Stižem za koji dan u Bosnu, što da ti kao jaranu kupim za dar?

- Može li Iphone?

- Može, može, prijatelju, ili hoćeš Iphone 4 ili Iphone 5, samo kaži? – priupita Mujo.

- Ma, jedan, jarane, samo jedan, što će mi četiri ili pet, jesi li ti normalan! – čudi se Haso.

Stefan Sonnino, direktor Generalne direkcije za proširenje u Europskoj komisiji, kazao je da će podržati Vjekoslava Bevandu, predsjedatelja Vijeća ministara BiH, u njegovim naporima na tome da se ustraje na ispunjavanju obveza iz Mape puta za EU. Jedan Hercegovac reče:

- Samo da ne bude k’o s mojim susjedom koji zna pet jezika, a od žene ne smije i da pisne!

Za sve nedaće u BiH uvijek je kriv netko drugi, posebno treći. Tako je Haso stigao iz Europe i kod kuće zatekao tamnoputo dijete.

- Od koga je ovo? – upita Haso.

- Od one genetike – pojasni mu supruga.

A, je, je, sad se sjetih da mi je babo bio rudar u rudniku mrkog uglja – shvati konačno Haso.