Fimi media show za narod

Ima li razlike između afere s Fimi medijom i HTV-ova Plesa sa zvijezdama? Osim što će HTV-ove zvijezde dobiti honorar, a zvijezde Fimi medije nekako će ga morati vratiti – razlike gotovo da i nema. Predstava za narod jedno, predstava drugo. U Plesu sa zvijezdama svaki tjedan otpada jedan par, kao što otprilike jedan par iz slučaja Fimi medija izlazi iz zatvora u Remetincu dok drugi nastavljaju zabavu.

Žiri u TV showu ocjenjuje vještine plesača, istražitelji “vrijednost” korupcijskih dvojki. Kad priredbe prođu, ostat će blijede uspomene do novih izvedbi i medijskih senzacija. Rekli bismo – osim zabave, uglavnom ništa. Ako se svote iz afere sa sadašnjih 80 popnu i do sto milijuna kuna, u usporedbi s nevoljama u kojima ovaj narod i država žive one su gotovo zanemarive.

Pa ipak, u javnosti te nepodopštine odjekuju kao najveće zlo u zemlji, a učinitelji tih nepodopština veći su krivci od svih koji su nas doveli do sadašnjega siromaštva i jedva podnošljiva duga inozemstvu. I predsjednik države, i predsjednica Vlade, i čelnici oporbe – svi se slažu da je korupcija rak-rana društva.

Ako i jest, nije hrvatska posebnost. Francuski mislilac Baudrillard piše o toj opačini kao obilježju cijeloga svijeta – ona nije iznimka nego pravilo. S vremena na vrijeme otkrije se kako je ima u obilju i tamo odakle Hrvatskoj zbog nje stižu stroga upozorenja – u tijelima Europske unije. Uništiti je nije moguće, no moralni je zadatak čestitih političara i represivnih tijela da je suzbiju što više mogu.

Ali zar nekoliko ne baš vještih muljatora koji su maznuli nekoliko desetaka milijuna kuna, i to u poslovima koji i nisu prigoda za velike korupcijske grabeže, mogu biti dokaz da su političari promijenili svoju narav, da je kazneni sustav napokon djelotvoran i da smo na putu moralnoga oporavka!?

Sumnjiva je već sama činjenica da je oko Fimi medije podignuta tolika buka i da se pozornost cijele zemlje usredotočila na relativno beznačajnu marketinšku tvrtku koja je dobivala poslove uz pomoć politike. Tom se bukom zastiru neki mnogo teži grijesi i nesposobnosti.

Da smo društvo koje ima uspješne mehanizme nadzora i sprečavanja korupcije, da imamo dobro gospodarstvo, veću zaposlenost, bolji život, da nemamo zastrašujući dug inozemstvu – afera s tolikim financijskim razmjerima ne bi zaslužila ni desetinu odjeka koji ima u javnosti. Kad je riječ o novcu, i obična matematika važnija je od moraliziranja. Dvostruko je zakinuo državu Linić samo prodajom hotela Excelsior, a dvostruko više vrijedi “pošteno” zarađena imovina Nadana Vidoševića.

I što znači 80 milijuna kuna u usporedbi sa 5 milijardi kuna, za koliko Šuker svako malo zadužuje Hrvatsku, priopćavajući to s ležernošću i optimizmom s kakvim trener priopćava sastav momčadi uoči utakmice? Što znači tih 80 milijuna u usporedbi s više od 87 milijardi kuna, koliko je Hrvatska uložila u sanaciju banaka, da bi ih potom prodala strancima za samo pet milijardi? Što znači tih osamdeset milijuna u usporedbi s desecima milijardi kuna dobiti koje su strani profiteri u posljednjih desetak godina iznijeli iz Hrvatske? I što znači u usporedbi sa zamislivim korupcijskim svotama u poslovima što vrijede desetke ili stotine milijuna eura?

E, pa vratimo se na početak – tih 80 milijuna znači predstavu za narod, znači Ples sa zvijezdama kojim se zabavljamo kako bismo zaboravili tko nas to vodi, tko nas je vodio i opet se sprema da to čini, tko je za te silne milijarde odgovoran i tko nam kroji pravdu. Ali ne znači samo zabavu nego i pakost s kojom se stanje u Hrvatskoj želi prikazati mnogo crnjim nego što jest, u stilu: što gore – to bolje. Jer Hrvatska mora biti crna već po tome što postoji.