'Fleksigurnost' u Europi

Trostrani društveni razgovor Vlade, sindikata i poslodavaca nije u Hrvatskoj na zadovoljavajućoj razini, upozorila je Europska komisija u lanjskome Izvještaju o napretku Hrvatske.

"Ostaju neriješena glavna pitanja: nedostatno razvijen dvostrani razgovor (sindikata i poslodavaca, op. a.), loš društveni razgovor na razini sektora, oskudna sposobnost društvenih partnera i nejasni kriteriji njihove zastupljenosti, osobito za udruge poslodavaca, te rascjepkanost sindikata", ističe EK i zaključuje:
"Općenito, utjecaj društvenoga razgovora na postupak odlučivanja i na stvaranje politike i dalje je slab".

Prošlotjedna zbivanja upozoravaju na to da bi se i u ovogodišnjemu izvještaju ocjena mogla ponoviti. Sindikati su, prije no što su se opet međusobno posvadili, optužili Vladu da im, izgovarajući se obvezom usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije, iza leđa gura takve izmjene u Zakonu o radu kojime bi se prava radnika još smanjila. Posebice Vladi zamjeraju što se broj ugovora na određeno vrijeme ne bi ograničio pa bi netko, prema tome, do kraja radnoga vijeka mogao raditi u nesigurnosti.

Ako je istina što sindikati tvrde  a Vlada se nije oglasila konkretnim demantijem, u kojemu bi podrobno navela i obrazložila predložene promjene  to bi upozorilo da se u Banskim dvorima ne prate europska nagnuća. U EK-ovoj Zelenoj knjizi o osuvremenjivanju Zakona o radu posebice se upozorava na širenje takvih "netipičnih radnih ugovora", čiji je udio od 1998. do 2005. porastao na razini EU sa 12 na 14 posto.

U nekim su zemljama među novim ugovorima o radu oni na određeno vrijeme već godinama u znatnoj većini  Talijani mlade, starije od 50 i žene gotovo više i ne zapošljavaju na neodređeno! Koliko može biti zdravo ne samo gospodarstvo nego i društvo u kojemu se zaposlenike drži u stalnoj nesigurnosti?

Kako bi se obeshrabrilo poslodavce da nude takve ugovore, EK zahtijeva da vlasti zemalja članica osiguraju da zaposlenici na određeno imaju "najmanje jednaka" prava i obveze kao oni sa stalnim ugovorima te da tvrtke prvo njima popunjavaju stalna radna mjesta. Nacionalne bi vlasti trebale to zajamčiti "učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama" za prekršitelje.

U Zakon o radu Vlada će morati ugraditi i europsku direktivu o radnome vremenu, koja propisuje da pojedini zaposlenik ne smije tjedno, uprosječeno na razdoblje ne dulje od četiri mjeseca, raditi više od 48 sati, uključujući prekovremene te nalaže najmanje puna četiri tjedna plaćenoga godišnjega odmora. Uz to, EK traži da svi zaposlenici sudjeluju u podjeli dobiti tvrtke, što će ishoditi "povećanom proizvodnošću i konkurentnošću te većom dobiti".

Vlada će također morati primijeniti direktivu o statutu tvrtke, koja propisuje sudjelovanje zaposlenika u "nadzoru, gospodarskome, novčarskome i strateškome razvoju tvrtke te u odlukama koje mogu znatno promijeniti organizaciju rada i ugovorne odnose". Zaposlenici mogu sudjelovati bilo preko svojih predstavnika u nadzornome ili upravnome odboru, bilo kroz posebna radnička vijeća. Sindikati se plaše da poslodavci u njih ne podvale lažne radničke predstavnike. Ako budu jedinstveni, takvi neće proći.

Vladi su puna usta "fleksigurnosti". No, dok ne zajamči provedbu navedenih direktiva i punu pravnu sigurnost, ne bi smjela niti pomišljati na taj sustav, u kojemu se radno mjesto lakše gubi ali se radnicima osigurava prekvalifikaciju i dostojanstven život između dvaju poslova. Uostalom, "fleksigurnost" je danas s uspjehom na djelu samo u Danskoj i u Finskoj.