Gay prosvjed – test za RH

Znači li to da će sutra, tražeći svoja prava, ulicama paradirati pedofili i kriminalci – zavapio je fra Zvjezdan Linić otkrivajući, bez imalo nelagode, u koju kategoriju smješta one koji su bili u splitskoj gay paradi prošlog tjedna.

Sjajna je to poruka nekoliko dana prije današnje povorke u Zagrebu. Baš onako i kršćanska i puna razumijevanja. Ne može doduše jedan duhovni obnovitelj baš reći da mu je drago što su sudionike tukli i gađali, ipak je negdje odlučio podvući crtu, ali po njemu je to svakako bila parada prkosa, a ne ponosa, a stav mu je posve u skladu s uobičajenom tvrdnjom da je silovana žena sama kriva za to što joj se događa. Da nije izazivala, ništa se ne bi dogodilo. Da gay parade nije bilo, nitko ne bi dobio kamenom u glavu.

Nije fra Zvjezdan iskoristio medije da upozori na stanje svijesti u onog dijela vjernika koji posve u neskladu s vjerskim načelima smatraju da je nasilje odgovor na sve, nije se sjetio upitati kako to da je teško skupiti nekoliko tisuća ljudi u Splitu kada treba protestirati protiv uništavanja gospodarstva i njihovih radnih mjesta, ali im nije nikakav problem okupiti ih da bi nekoga pljuvali i tukli. Nije se sjetio pozvati na razumijevanje za različitost ili barem u neupletanje u tuđu borbu za prava, jer isti su jednako tako mogli sjediti u hladovini dok parada ne prođe, ne gledajući je uopće ako im već toliko smeta. Nije mu palo na pamet reći ništa što bi netolerantne i isključive tjeralo da se zamisle.

Umjesto toga odlučio je još malo naložiti vatricu uspoređujući gay zajednicu i one koji je podržavaju s onima koji zbog svojih zlodjela trebaju biti u zatvoru, isključeni iz zajednice kojoj su nanijeli zlo.

Riječi su tako složene da je gotovo opipljiva želja da se u Zagrebu ponovi Split, da se napadnu ti jednaki pedofilima i kriminalcima i da sve završi u neredima koji će pokazati mišljenje “hrvatske većine”. Iz izjave kao da se zrcali nada da bi nakon toga trebala stići još jedna osuda iz EU, ovaj put ne samo od Nizozemske, koja bi dala na znanje da se Europa možda već kaje što je Hrvatskoj dodijelila datum ulaska. U trenutku dok profesori Pravnog fakulteta u Zagrebu na čelu s dekanom stavljaju svoja 73 potpisa u znak podrške pravu na prosvjed i osobnu slobodu, Božji službenici ulaguju se onima koji su spremni razbijati glave, opravdavaju one čiji primitivizam izaziva stid u svakog iole pristojnog čovjeka. Jer zna fra Zvjezdan da tu nije riječ više o gay povorci. Riječ je samo i jedino o politici. O onima koji žele pokazati da Hrvatska nije spremna za različitost i otvorenost, onima koji su duboko protiv jednostavne formule: “svim ljudima sva prava” i onima koji bi htjeli da Hrvatska bude drukčija, bolja ili da se takvom barem uspijeva predstaviti dok takva ne postane.

Ispada međutim da ovi drugi nemaju petlje ili nisu dovoljno glasni da bi se suprotstavili govoru mržnje i da će ove subote previše njih imati neodgodive obveze koje će ih spriječiti da budu u povorci koju, inače, kažu, podržavaju.

Da su na čelu povorke premijerka i predsjednik, pojavilo bi se sigurno i barem pola Vlade i većina zastupnika. Bio bi to zahtjevniji posao za policiju, ali i poruka koju bi EU upamtio daleko bolje od naknadnih objašnjenja i isprika. Jer posve je jasno da današnji skup nadilazi ideju LGBT zajednice, koja prosvjeduje za svoja ljudska prava i postaje jedan od prvih testova za Hrvatsku pred očima EU.

Uspije li skup u Zagrebu proći relativno mirno, ispast će da je Split doista izoliran slučaj pa će se službena politika time opravdavati. Pretvori li se, međutim, i Zagreb u istu priču, pokazat će se da je nizozemska veleposlanica u pravu kada kaže da je govor mržnje prema određenim skupinama šire prisutno stanje duha.

A to znači da Hrvatsku treba pomno motriti. Ne za njezino dobro, kako bi zapravo trebalo biti, već da se EU, dok je još vrijeme, zaštiti od Hrvatske.