Gdje je nestala Obamina karizma?

Gdje je nestala karizma prvog Afroamerikanca u Bijeloj kući, koji je na početku svog mandata toliko obećavao? To se pitanje sve češće postavlja nakon sto je Barack Obama nedavno objavio da će se 2012. ponovno kandidirati za drugi mandat.

Ovaj put Obama je djelovao daleko manje odlučno nego na početku svog mandata. Pritišće ga masa problema dok mu istovremeno podrška već godinu i pol ne prelazi granicu od 50 posto.

Doduše, uspjelo mu je nizom kompromisa s desnim republikancima spriječiti državni bankrot. Ali u skoroj budućnosti čeka ga odmjeravanje snaga s ostrašćenim republikancima, koji nakon posljednjih lokalnih izbora imaju kontrolu nad kongresom. Situacija za predsjednika nije zavidna. Američko gospodarstvo još uvijek ne raste onim tempom koji bi širokim slojevima ulijevao nadu i optimizam. U Afganistanu i Iraku i dalje se vode ratovi, u natezanju oko iranskog nuklearnog programa nema napretka, isto tako nema pomaka u rješenju izraelsko-palestinskog sukoba.

Obamina lijeva izborna baza postaje sve nervoznija. I Obama je nervozan. Jedan od razloga su zaustavljene reforme. Nakon dolaska prvog Afroamerikanca na čelo vodeće supersile mnogima se činilo da je Obama po svom političkom profilu najbliži europskim socijaldemokratima. Međutim, stanovništvo u Americi tendira udesno. Tamo su europske socijalne postavke o pravilnoj raspodjeli u društvu nepoznate, dok istovremeno odgovornost pojedinca za vlastitu sudbinu u kotira daleko više.

Protivnici Obaminih reformi uspješno nameću ritam, ubiru bodove pozivajući se čak i na povijesni folklor poput “bostonske čajanke”. Neodlučni Obama nerijetko preuzima njihovu retoriku, što je možda dobro za jednokratnu upotrebu. S druge strane, u vanjskoj politici Obama je ove godine pozitivno iznenadio. Osobito na Bliskom istoku. Tamo su arapske revolucije Sjedinjene Države stavile pred teške izazove kojima se ne nazire kraj. U Egiptu je Obama nakon kratkog oklijevanja dugogodišnjeg američkog saveznika Hosnija Mubaraka pustio da padne, uspio je iza kulisa uvjeriti egipatsku vojsku da ne puca u demonstrante. Složenije stanje je sada u Libiji. Ali i tu je Obama pokazao spretnost. Organizirao je multilateralnu koaliciju protiv Gadafija, pribavivši za vojnu akciju mandat UN-a i pristanak Arapske lige.

I sto je najvažnije, prvi put nakon Drugog svjetskog rata Amerika je za vrijeme jedne vojne kampanje predala zapovjedništvo jednoj savezničkoj zemlji. To je veliki odmak od Bushove jednostranosti, koja je obilježila rat u Iraku. Prvi afroamerički predsjednik svojom je nenadanom kandidaturom za drugi mandat iznenadio i Sjedinjene Države i svijet. Vlastitu javnost šokirao je najavom da će skupiti rekordnih milijardu dolara za izbornu borbu. Obama u ovom trenutku grca u političkim teškoćama, u to nema sumnje. Ali s druge strane čini se da i konzervativnom taboru polako nestaje daha. Republikanci imaju doduše deset potencijalnih predsjedničkih kandidata nasuprot Obami, ali nijednog ozbiljnog.