Gdje je samopouzdanje?

Mala vijest u novinama; “Obilježena 15. godišnjica akcije Maslenica”. Istodobno, velika vijest; “EU prijeti Hrvatskoj blokadom pregovora”. Dvije različito plasirane priče o dvije različite Hrvatske. Prije 15 godina vijest o oslobođenju Maslenice bila je primarna. I morala je biti: nakon dvije i pol godine rata, više nismo bili presječeni popola. U protivnom, ekonomski bi se urušili iste te, 1993. godine. Hrvatsko političko vodstvo se odlučilo na akciju kojom je oslobođeno nekoliko četvornih kilometara teritorija, jedva skupivši potrebne vojne snage.

Nakon protunapada iznenađenih pobunjenika, pojačanih snagama iz Srbije, hrvatske su se snage, uz velike gubitke ipak uspjele othrvati i zadržati većinu oslobođenih pozicija. Izgrađen je pontonski most, redovito kasnije gađan s obližnjih srpskih položaja.

Uskoro je pokojni predsjednik svečano otvorio radove na proboju tunela “Sveti Rok” ispod Velebita, dok su još, budući, zamišljeni sjeverni izlaz tunela čvrsto držali pobunjenici. Organizirao je Tuđman, čak, u dva zrakoplova, puna gostiju i novinara, obilazak oslobođenog zadarskog aerodroma i Maslenice, premda su protuavionski topovi pobunjenika bili svega stotinjak metara udaljeni.

Hrvatska je poduzela akciju u krajnji čas, bez dopuštenja međunarodnih čimbenika. Veliki rizik. Nakon te akcije, Hrvate je zapuhnulo samopouzdanje, koje je, više od dvije godine poslije, 1995. rezultiralo oslobađanjem.

Europska unija te 1993. bila je izričito protiv akcije HV-a. Smatrali su da ne treba ugrožavati kakvo-takvo primirje u Regiji, No, Hrvati su bili samopouzdani, pa su krenuli i 1995., sve do Banja Luke i mira. Iza toga, započeli su pregovori oko ulaska RH u EU. Čekalo se godinama, jer je politika i javnost uglavnom vjerovala tvrdnjama iz EU da “prisajedinjenje” ne možemo očekivati dok je na slobodi Ante Gotovina.

Pa je, nakon četiri godine, Gotovina završio u Haagu. Krenuli su pregovori. I sada, 2008. zastali. Blokirani. Razlog - proglašenje ZERP-a, korupcija, stanje u pravosuđu i slično. U gledanoj TV emisiji HTV-a, poznati novinar pita eurobirokrata zaduženog za prijam Hrvatske u EU; “Je li Hrvatska visokokorumpirana zemlja?” Austrijanac Swoboda petlja, kaže “nismo ni mi ovdje čisti, kaže - svugdje ima korupcije. Ublažava radikalni stav hrvatskog novinara. Koji ne razumije da je trebao pitati - “U Hrvatskoj ima korupcije, no, u Bugarskoj i Rumunjskoj je bilo puno više, a ekspresno ste ih primili u EU?”
Takvo bi pitanje razotkrilo činjenicu da ulazak u EU neke od država “Regije” ovisi o politici.

Grubo rečeno, svejedno je kakvo će u trenutku prijama biti stanje hrvatskog pravosuđa. Kao što je sada, iznenada, apsolutno nevažno kakvo je stanje pravosuđa u Srbiji, je li izručila i traži li uopće Mladića i Karadžića. Pušta li ili ne Kosovo. Pomaže li Republici Srpskoj ili ne. Nebitno. EU ima plan za prijam Regije. Hrvatska se može nakloniti do poda EU, suspendirati ZERP, dati Piranski zaljev, učiniti bilo što, no “zadovoljit” će EU birokrate tek kada to njima bude u planu.

 Sanader i Mesić ponavljaju kako je “Cilj Hrvatske ulazak u EU”. Pa valjda nam je cilj - živjeti puno bolje!? Ulazak u EU, tu je samo sredstvo, ne cilj! Što misliti o našem samopuzdanju kada političari kažu - odluka o priznavanju neovisnosti Kosova ovisi o odluci EU!? Da nemamo vlastite opcije ni principjelnosti i da lako zaboravljamo. Prvi koji se usudio krenuti u priznavanje RH bio je Island. Došli su na sličan način put do svoje neovisnosti, pa su nas priznali prvi. Priznat će i Kosovo. A Hrvatska? “Pouzdano” - opet nema samopouzdanja.