General protiv generala!

Glavni tajnik UN Boutros-Boutros Ghali 23. kolovoza 1995. godine, izvještavajući o događajima nakon Oluje, rekao je pred Vijećem sigurnosti da je “riječ o masovnom egzodusu i da nema dokaza o sustavnim i široko rasprostranjenim kršenjima humanitarnog prava izazvanim hrvatskom vojnom akcijom“. Trinaest godina poslije jedan od glavnih svjedoka haaškog tužiteljstva na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču, kanadski general Andrew Leslie, govori o 500 mrtvih, hrpi naslaganih leševa oko kninske bolnice...

Svoje stavove mijenjao je i Boutros Ghali pa je bio glavnim tajnikom UN-a samo jedan mandat, a general Leslie ima ambiciju postati načelnikom stožera kanadske vojske. U sjedištu UN u New Yorku pažljivo prate sva događanja na suđenju našim generalima i mnogi nisu oduševljeni kontradiktornim izjavama Leslieja i priznanjem kako se nekih datuma ne sjeća te možda nije precizan u svjedočenjima.

Krenu li kanadski novinari komentirati te amnezije, moglo bi mu izmakuti promaknuće! O razvoju događaja u Haagu i mogućnosti produženja rada tog ad hock suda razgovarala sam s novinarima i diplomatima na East Riveru. Zaključak je da 2008. godine svijet nije zainteresiran za ratne događaje na prostoru bivše Jugoslavije kao što je bio 1993. kad je rezolucijom VS 827 osnovao ICTY.

Jedan me informirani sugovornik podsjeća da je Haaški sud između ostaloga osnovan da bi “prestrašio strane u sukobu” i tako spriječio nove zločina poput onih u Vukovaru, Škabrnji... No, Srbi su 1995. godine bez straha od suda i sankcija iz svijeta, počinili genocid u Srebrenici.
U ljeto 1996. godine Francuska je u VS blokirala istragu o padu Srebrenice ne želeći pokrenuti odgovornost nizozemskog bataljuna, ali i francuskoga generala Morillona. Tako “jaki” štite svoje! U isto vrijeme kreću sve veća prozivanja Hrvatske za događaje u Oluji, prijeti nam se sankcijama, optužnicama.

Jedna od točaka iz pravilnika Haaškog suda koja kaže da je “osobna odgovornost pravna osnova djelovanja suda” polako gubi smisao i uvode se pojmovi zajedničkog zločinačkog pothvata u kojem se proziva hrvatski politički i vojni vrh. Tako se to radi slabima! Na East Riveru ima i onih koji se boje debakla tužiteljstva na suđenju generalima jer se svakodnevno potvrđuje da je Carla del Ponte više vremena provodila promovirajući sebe po svijetu nego stručno radeći na optužnicama. O njezinoj knjizi govore loše šaleći se da je promovirala hrvatske momke jer na kavama u UN-u novinarke pitaju ima li kod nas još zgodnih poput generala Gotovine.

U lipnju glavni tužitelj Bermetz podnosi izvješće VS i očekuje se njegov stav o produžetku rada suda ili provođenju izlazne strategije pa bi sud mogao zatvoriti vrata do kraja 2010. godine. Diplomati koji prate haaške procese imaju i arhive u kojima sam pročitala da je Washington Post, tjedan dana nakon Oluje, napisao: “Hrvati dokazuju da oni nisu problem, nego rješenje. Stvorili su novu regionalnu ravnotežu na osnovi koje mogu krenuti pravi mirovni pregovori sa Srbima.”

U isto vrijeme New York Times, tradicionalno strog prema nama, tvrdi u uvodniku: “Strategija Washingtona prema Hrvatskoj iskoristila je hrvatske vojne snage kao nadomjestak za vojnu silu koju nijedna zapadna zemlja nije bila voljna upotrijebiti na tlu Bosne”. Haaški sud, koji ima ambiciju da napiše svoju povijest raspada Jugoslavije i stvaranja Hrvatske, sa svjedokom poput generala Leslieja neće uspjeti.