PLANET POLITIKE

Generali mirno pucaju u svećenike

27.09.2007.
u 17:18
Pogledaj originalni članak

U svijetu je pucanje u svećenike rijetkost. Nakon izbijanja nemira i kaosa u Mianmaru, ubijanje budističkih svećenika postalo je svakodnevica. Dakako, još je Titov komunistički režim ubijao svećenike. U Poljskoj je, primjerice, vojni režim generala Jaruzelskog dao umoriti popularnog svećenika Jerzyja Popieluszka. U Salvadoru je na samom oltaru ubijen nadbiskup Oscar Romero. Burma je žariste nove krize, koja odnosi živote.

Nobelovac George Orwell još je davne 1934. godine u svojo knjizi “Dani u Burmi” opisao situaciju u toj zemlji jugoistočne Azije, koju je vojna hunta 1989. preimenovala u Mianmar – lokalni vlastodršci iskorištavaju cijele vojske siromašnih podanika. Istovremeno se budistički svećenici bore na strani siromašnih i obespravljenih ljudi protiv ugnjetavanja.

U Burmi, koja se doduše 1948. godine oslobodila britanske kolonijalne vlasti, ali je već 1962. zavladala vojna diktatura, slično je i danas. Budistički svećenici potječu iz naroda u kojem uživaju velik ugled, generali po oprobanom obrascu optužuju budističke svećenike da su plaćenici stranih tajnih službi. Otvaranje vatre na budističke svećenike u zemlji pagoda, u kojoj budisti čine 90 posto stanovništva, predstavlja za vlastodršce politički autogol i put u političku ekskomunikaciju s kojeg više nema povratka. Na čelu grupe vojnika na vlasti nalazi se već 14 godina nekakav general Than Shwe. Oporbu nakon izbora 1990. godine – na kojima je odnijela izbornu pobjedu – vodi 62-godišnja Aung San Suu Kyi. Nju generali već dvadesetak godina drže u kućnom zatvoru.

Vojnici su zemlju, u kojoj bruto nacionalni dohodak po stanovniku ne prelazi dvjestotinjak dolara godišnje, potpuno osiromašili. Hunta je podijeljena. Neki su za demokraciju, neki protiv. Međutim, u zemlji bijede sve te vlastodršce u vojnoj odori ujedinjuje nezajažljiva želja za bogaćenjem. Veliku ulogu ima kineski gigant u susjedstvu, koji potajno podržava generale. Kina je siromašna sirovinama, ali ima ambiciju velesile i iskorištava sirovine u Mianmaru. U planu je gradnja naftovoda.

Zemlja pagoda je Kinezima važna i zbog nesmetana izlaza na Tihi ocean. To remeti geopolitičku ravnotežu i uvodi kineskog suparnika, Indiju, u igru. Međutim, za uspostavu mira, za uvođenje demokracije i poštovanje ljudskih prava, zapadnim zemljama – zbog presudnog kineskog utjecaja – nedostaje učinkovita poluga.
Ali ne samo zbog Kineza. U Aziji satovi idu drukčije. Čak su i Japanci izjavili da se neće pridružiti Zapadu i kritizirati vlast u Mianmaru. Generali mogu i dalje mirno pucati na budističke svećenike. Zasad.

Pogledajte na vecernji.hr