Glavaš se ruga Hrvatskoj jer šalje amandmane iz BiH

Bit će da nikad dosad u Hrvatskom saboru kao danas nije bilo spominjano ime Branimira Glavaša.

Ministar Šuker je objašnjavao zašto Vlada uglavnom odbacuje amandmane na proračun. Amandmana je bilo sedamdesetak, od toga je bar šezdeset bilo iz HDSSB-a.

Otprilike su polovicu predložili pojedinačno Ivan Drmić i Boro Grubišić, a drugu polovicu zajedno trojac Glavaš, Drmić, Grubišić.

Bilo je žalosno slušati kako netko iz Bosne i Hercegovine predlaže amandmane koje Šuker mahom odbija. Tako je donošenje jedne važne odluke završilo sprdačinom i sa Saborom i s Hrvatskom.

Sve čini bez mjere i ukusa
Autor se ovih redaka nije ustručavao braniti ratnog heroja i generala koji je obranio Osijek i od sumnjivih optužaba i od Ive Sanadera. Ali ono što on danas čini više nema ni mjere ni ukusa. Glavaš nema pravo svoju shizofreničnu situaciju, svoju rascijepljenost između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, između slobode u jednoj i zatvora u drugoj državi, prenositi na Hrvatsku.

Zacijelo su mnogi u Hrvatskoj i razumjeli i odobrili njegov bijeg u susjedstvo, jer su smatrali da je to bijeg nedužnosti od kazne. Ali ako je on BiH prihvatio kao svoju drugu, pričuvnu domovinu, bilo bi moralno i patriotski da se Hrvatskoj iz nje ne izruguje i da je ne ponižava tako što iz odsutnosti želi, koliko misli da može, upravljati njezinom sudbinom.

Bar bi on trebao znati da je država mnogo važnija od prkosa bjegunca te da je djelovanje iz inozemstva poraz upravo onih ideala za koje se borio. To djelovanje je poricanje svega što u ovoj zemlji valja. I navođenje na pomisao da ništa ne valja ako je on morao pobjeći. A to nije istina, jer, Glavaš nije Hrvatska niti je on s njom u konfliktu. On je samo slučaj koji ima svoje ograničene domete i svoje sudionike, pa i sudionike za koje je radio iz interesa koje nipošto ne može braniti kao interese države.

Od prisnosti do neprijateljstva
Način na koji je promicao, štitio i čak fizičkom silom u HDZ-u ustoličavao Ivu Sanadera da bi ga poslije otpuživao za krađu glasova ne ide mu na čast, kao što Sanaderu još manje ide na čast uloga koju je odigrao u progonu svoga dobročinitelja.

Nitko nije toliko slijep i glup da iz osobnih sprega koje su stjecajem okolnosti završile kao teška osobna neprijateljstva izvlači moralne sudove koji će jednoga sudionika te sprege i toga neprijateljstva posve iskupljivati, a jednoga posve ocrnjivati.

Glavaš može biti nevin kad je riječ o optužbama za ratni zločin, ali Glavaš nije nevin kad je riječ o političkoj pozadini njegova sudskoga slučaja.

I stoga bi bilo čestitije da ne nastoji iz inozemstva biti bilo kakvo političko mjerilo za Hrvatsku.

Tako bi manje sličio na svoga najljućega protivnika, na Ivu Sanadera, također bjegunca, s kojim nisu pobjegle i želje da i dalje utječe na politiku u Hrvatskoj.

Za razum i moral jedne sredine bolesno je stanje u kojem ta sredina iracionalno prihvaća kao svoju osobinu. Današnje gotovo dvosatno spominjanje Glavševa imena u odbacivanju amandmana na proračun bilo je upravo takvo – iracionalno.