Glinjani odavno navikli na zatvor i zatvorenike

Vijest da je zatvorenik “ispario” u nepoznatom smjeru za izlaska u Glini više nije novost. U posljednje se vrijeme čulo za tri takva slučaja, pa takva vijest ne uznemirava Glinjane. Kaznene ustanove u tome banovinskom gradu postoje dulje od stoljeća, pa su se stanovnici Gline suživjeli sa zatvorom u središtu grada i susretima sa zatvorenicima i stražarima. Od svih poduzeća u gradu, Kaznionica ima najveći broj zaposlenika.

Kaznionica dobro došla
- Dobro je da imamo Kaznionicu. Veliki je broj zaposlenih s dobrim plaćama i sigurnim državnim poslom. Dok je svijeta bit će lopova i onih koji ih čuvaju. Kažnjenici su smješteni na sigurnom, iza pet metara visokog zida. Oni koji pobjegnu za izlaza žele čim prije napustiti Glinu i zametnuti trag. Uopće se ne brinem kada čujem da je kažnjenik pobjegao – veli umirovljenik Mato Lisac.

– Radio sam u Službi tretmana na Golom otoku, u Turopolju i Glini. Nekada se nije moglo ni zamisliti da se zatvorenik ne vrati s izlaza ili dopusta. Postojao je kodeks časti, kojega su se zatvorenici držali. Sjećam se slučajeva da se zatvorenik uredno vrati s dopusta i isti dan, preko zida i žice, pobjegne iz zatvora. Tako je čuvao svoj ugled zbog obećanja urednog povratka, a i ugled službenika koji mu je omogućio korištenje pogodnosti. Danas takvog ponašanja nema više u zatvorima – veli Vojislav Skendžić, profesor u mirovini.

Vojni zatvor u Glini, utemeljen još u vrijeme Vojne krajine, 1873. godine pretvoren je u Zemaljsku kaznionicu. Utemeljenjem Kraljevskog zemaljskog popravilišta, 6. kolovoza 1902. godine, zatvor je prešao na sadašnju lokaciju. Na to vrijeme podsjeća središnja zgrada, Glinjanima znani Internat, sagrađen još 1870. godine za potrebe vojarne, koji već više od stoljeća služi kao smještajni objekt zatvorenika.

Proširenje kanionice
U Kaznionici se upravo gradi višekatni objekt u kojem će se moći smjestiti dodatnih više stotina zatvorenika. Više zatvorenika znači i povećanje broja zaposlenika. Glina i Kaznionica i dalje će nastaviti živjeti u simbiozi, koju neće pokvariti pokoji bijeg ili povremena galama i buka iza visokog zatvorskog zida.